10. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet.
Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!«
Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Lk 7,11-17
Postupanje Isusovo s obzirom ne udovičinu situaciju je vrlo plastično: udovica predstavlja ljude siromašne, potrebne, kojima nedostaje potrebno za život. Garancija za životno uzdržavanje je sin, koji se brine za hranu i obranu umjesto umrlog supruga. Kad umire jedini sin, onda se ne radi samo o gubitku drage osobe, nego i o dovođenju u opasnost temeljnih životnih potreba. Isusovo ponašanje se ne odnosi samo na sina, koji sada smije ponovo živjeti, nego i na životne nade udovice, čiji socijalni položaj više nije ugrožen. Svojim djelovanjem Isus tako otvara perspektivu nade koja se odnosi na život i njegov socijalni okoliš. Moć Isusova nad životom i smrću se susreće sa socijalnom stvarnošću i tako ukazuje na veličinu Božju. Spasonosno djelovanje Božje je stavljeno pred oči kao primjer, a ipak postaje jasno da je vrijeme spasenja počelo i postoji nada za bolju budućnost. Ova budućnost je, kod evanđelista, usmjerena na vjeru u Isusa Krista, koji ima vlast i moć buditi mrtve na život i objavljivati ljubav Božju.
|
|