11. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Neki farizej zamoli Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću
farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je
Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih
glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i
kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica!" A Isus, da mu odgovori, reče:
"Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao
dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu
imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun
odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više optustio." Reče mu Isus: "Pravo si
prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi
vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca
mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi
pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi
mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče:
"Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj
da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
Luka 7,36-50
Koje su greške ove žene koja je suzama oprala Bogu noge.
Prvo, pojavila se na večeri gdje nije bilo mjesto ženama.
Drugo, nosila je božicu parfema (mirisnog ulja) kojom je namirisala muške noge.
Treće, raspustila je kose.
Četvrto, ljubila je, osobito u javnosti, Isusove noge.
I peto, pomazala mu je noge, što su mogli smatrati ne samo nepoželjnim
nego i bizarnim činom.
Jedno od umijeća života je sposobnost upoznavanja ljudi, što pretpostavlja da ih znamo ispravno procijeniti, to jest dobro prosuditi. Ispravna procjena ljudi koje upoznajemo i susrećemo dragocjen je dar i velika milost, dok loša procjena može biti vrlo pogubna, pa čak donijeti razočaranje u ljude, kao i štetu, kako duhovnu tako i materijalnu. Dobra procjena može nas spasiti od podvala i prijevara kojih smo, gotovo pa svakodnevno, svjedoci i u naše vrijeme. No s druge strana prevelike mjere predostrožnosti mogu nas udaljiti od ljudi, te da onda napravimo i nepravdu ako se kod pristupa ljudima vodimo logikom straha i bijega, te se zatvaramo zajedništvu s njima, jer ih držimo mogućom opasnosti i protivnicima. Tako nije rijetkost da ljude, umjesto da ih prosudimo, mi ih osudimo, umjesto da ih procijenimo, mi ih podcijenimo. Zato se postavlja pitanje što je potrebno učiniti kako bismo sebe zaštitili, a drugima ne učinili nepravdu, kao što bi bilo u slučaju da nekoga procijenimo kao zloga, a on to ne bude. Kako naučiti procjenjivati ljude i kojim se kriterijima voditi da nam to bude duhovno iskustvo i obogaćenje pri svakom susretu i upoznavanju, pri svakoj prosudbi i procjeni? A postavlja se pitanje i kako se nositi s lošim procjenama koje ljudi iznose na naš račun, tj. s prosudbama koje nam ugrožavaju ugled i dovode u pitanje dobar glas.
Zato se od nas iziskuje izniman duhovni napor da pročistimo pogled svoje duše, kako ne bismo prljavim pogledom promatrali i procjenjivali druge, jer onda je procjena neminovno pogrešna. Doista treba pročistiti pogled srca da naša prosuda ne bude osuda čovjeka, nego razumijevanje kojim ga možemo dovesti do spasenja. Svaka naša procjena doista treba biti u korist spasenja i izgradnje ljudskosti onih koje procjenjujemo, a svaka prosudba trebala bi biti i oslobađajuća presuda, to jest takva da oslobađa grješnika tereta njegova grijeha i svih loših posljedica, kako nam je pokazao Gospodin Isus. Stoga si ne možemo niti umišljati da dobro poznajemo druge ljude ako ih procjenjujemo ljudskim pogledom, a ne Božjim, jer samo njegovim pogledom možemo otkriti stvarnu vrijednost ljudskoga života za koju se valja boriti da ga dovedemo k spasenju.
ŽIVOTNA LEKCIJA
- Bio nekoć jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i magarca. Odlučili su otputovati kako bi radili i upoznali svijet. I tako su se zaputili sa svojim magarcem. U prvom su selu čuli komentare: “Pogledajte samo ovog neodgojenog neotesanca… Dok on jaše na magarcu, njegovi roditelji moraju iza njega klapati.” Na to žena reče svome čovjeku: “Ne ćemo dopustiti da ljudi pričaju loše o našemu sinu.” Čovjek skine dječaka s magarca i sam ga zajaše. U sljedećem selu čuli su kako ljudi govore: “Vidite ovoga bezobraznika… Pušta da mu žena i dijete pješače, dok je on zajahao magarca.“ Nakon toga su zamolili majku da se popne na magarca, dok su otac i sin vodili živinče.
U trećem su selu čuli kako ljudi govore: “Jadni čovjek! Premda je cijeloga dana teško rintao u polju, prepustio je ženi da jaše na magarcu. K tome i vidite to jadno dijete: Pored takve majke on se nema kada radovati ni nasmijati. „I nastaviše put jašući svih troje na magarcu. U sljedećem su selu čuli komentare od ljudi: “Pa ovih troje su zbilja stoka u usporedbi sa živinčem na kojemu jašu. Pa slomit će jadnom magarcu kralježnicu pod svojim težinom.“
I odlučiše da će svih troje ići pješke pored magarca. U sljedećem selu nisu vjerovali svojim ušima kad su čuli kako ljudi govore: “Pa pogledajte samo te idiote! Pješače premda imaju živinče koje bi ih moglo nositi.“ Drugi će te uvijek kritizirati, vrijeđati i psovati, i nije jednostavno susresti nekoga tko će te prihvatiti onakvim kakav jesi! Stoga živi onako što smatraš ispravnim i idi kamo te srce vodi…Budi gluh na negativno oko sebe. Život je kazališni komad bez prethodnih uvježbavanja. Stoga: pjevaj, budi nasmijan, pleši i voli… I živi svaki trenutak svoga života…prije nego padne zastor, a komad se završi bez pljeska publike.
Molitva za zagovor svetog Ivana Krstitelja
Sveti Ivane Krstitelju, preporučujem Ti svoje duhovne potrebe i molim Te da mi izmoliš milost da Isusa što bolje upoznam, ljubim i slijedim.
Zahvaljujem Ti tisuću puta na prekrasnim riječima što si mi ih dao, Tvoj me primjer potiče da moram govoriti uvijek istinu na slavu Božju, iako bi me svijet radi toga progonio i osudio.
 |
Hvala župljanima župe Sv. Đurđza molitvu i zajedništvo u svetoj euharistiji za pokojnog brata vlč. Zdravka u rodnoj župi Križovljan. |
 |
|
 Sandro Zlatar r. 2012. sin Dejana i Ivane iz Sesveta. Jalšić Roko i Marko r.2012. sinovi Ivice i Anice iz Sesveta L. Br. Radića 41. |
 Cecilija Grgec r.1919. iz Karlovca Srednja 14. Bila je najstarija žena u Karlovcu. |
 Zlatar Dejan i Ivana Kosi |
 |
|