11. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu: „Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.“
I govoraše: „Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.“
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Mk 4, 26-34
Kraljevstvo je Božje kao gorušičino zrno. Sitno, maleno, bačeno u zemlju izraste u veliko stablo: „te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.“ Početak Kraljevstva vezan je uz neznatnost, malenost, neprimjetnost. Božju Riječ čujemo i promišljamo u skrovitosti srca, postojano, između drugih riječi. Rast Riječi koja je posijana, kako govori današnje evanđelje, ovisi o djelovanju Duha. On je onaj koji čini da Riječ klija i raste. Budimo plodna njiva!
Euharistija je izvor, središte i srce Crkve. Euharistija je vrhunac kršćanskoga življenja vjere i života Crkve. Ona je sva u znaku Isusa Krista. Krist je planira i stvara. Euharistija je njegovo djelo. Ona je vrhunac Božje ljubavi prema nama. Ne bi smjela stajati izvan kršćanskoga života. Prisutnost Isusa Krista vezana je uz kruh i vino. Znači da nam je njegova prisutnost bliska i životvorna. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni. Euharistijom dodirujemo vječnost. Uzmite i jedite, uzmite i pijte, kaže Krist. Ne kaže nam: Gledajte, divite se, promatrajte; nego: Uzmite, jedite i pijte! Hoće reći: Od mene se živi. Od EUHARISTIJE žive čovjek vjere i Crkva. Euharistija je vrhunac Kristove ljubavi prema nama i bez nje nema Crkve.
Da bi primio svetu pričest, čovjek vjere treba najprije biti dostojan - bez teškoga grijeha. Trebamo biti pripravni na sjedinjenje s Kristom u pričesti. Može se čovjek vjere pričestiti u danu dva puta, ali poželjno je da se radi o svjesnoj vjeri, da sudjeluje na euharistijskom slavlju. Pričesti vjernik ne bi smio pristupati tek tako, ako ne nosi svijest vjere koga prima i s kim se sjedinjuje. Za Krista je bitna kvaliteta čovjekove vjere, a svjesna pričest pomaže rastu naše vjere.
Pričest na ruku ili na jezik načelno je dopuštena, osim ako biskupska konferencija ne odredi drukčije. Kad je riječ o iskrenosti vjere, Crkva je dala na volju vjerniku hoće li primiti pričest na ruku ili na jezik. Uostalom, zar nam je jezik čistiji od ruke? Ako djelitelj pričesti smatra da bi mogla postojati opasnost obeščašćenja, onda je logično da ne podijeli pričest na ruku. Nije dopušteno da vjernici sami uzimaju posvećeni kruh i da ga iz ruke u ruku prosljeđuju jedni drugima ili nose po crkvi.
Svećenik može uskratiti pričest vjerniku ako je siguran da se radi o javnom grijehu kojega je čovjek, koji nije dostojan pričesti, počinio. Isto tako svećenik može uskratiti pričest vjerniku ako je siguran da nema javne uvjete za primanje svete pričesti - crkveno nevjenčan, rastavljen ili život u drugom braku.
Riječ župnika
Dragi župljani i čitatelji našega župnog listića.
Za evanđelje imamo završetak govora u parabolama, kako ga je pribilježio Marko. Kod Mateja taj govor obuhvaća sedam parabola u 13. poglavlju: sijač, kukolj, zrno gorušično, kvasac, skriveno blago, dragocjeni biser i mreža puna svakakvih riba. Kod Marka govor parabola u 4. poglavlju obuhvaća pet parabola: sijač, svjetiljka, mjera, sjeme koje raste samo, zrno gorušično. Marko i Luka nemaju Matejevih parabola o kukolju, skrivenom blagu, dragocjenom biseru i mreži punoj svakakvih riba. Matej i Luka nemaju Markove parabole o sjemenu koje samo raste. Sve su parabole prvenstveno Isusovo dogmatsko izlaganje, parabole o kraljevstvu Božjem koje dolazi kao nezasluženi dar Božji, ali traži odgovor i suradnju ljudi u daljnjem zasađivanju.
Ostaje otvoreno pitanje svakome od nas želimo li slijediti naputke za ostvarenje Kraljevstva nebeskog i ostvariti ga ili i dalje želimo ostati u bespućima svojih traženja i onda se na kraju izgubiti. Ne bi bilo preporučljivo nikome izgubiti Kraljevstvo Nebesko zato dobro razmislimo!
Vaš župnik
Naši vjernici često ne traže odgovore na svoja pitanja na pravom mjestu. Npr. može li se svaki vjernik u jednom danu pričestiti više puta? Može li svećenik uskratiti pričest vjerniku?
BOG JE ZA SVE KRIV
Priča svećenik kako je susreo majku koja nakon pogibije svoga sina nije više išla u crkvu, nije više molila, jer je za smrt optuživala Boga.
"Kako je poginuo?" upitah ogorčenu ženu. "A znaš, velečasni, ko mlađarija, bio u disku do tri ujutro." "Dobro", rekoh, "a što je zatim bilo?" "A onda, ko mlađarija popije se." "Da, zatim?" "Pa onda sjeli u auto i ko mlađarija vozili malo brže. Znaš da svi tako rade." "U redu, i?" "Sletjeli s ceste i udarili u stablo." Utišanim glasom upitam ženu: "Pa gdje je tu Bog kriv?" To pitanje kao da joj je otvorilo oči. Protreslo ju, otrijeznilo, osvijestilo.
Nakon toga odlučila se za ispovijed i tako je počelo njezino ozdravljenje i tijela i duše.
Možda smo i mi razočarani u Boga, u ljude, roditelje, djecu, u supruga, suprugu, u susjede, političare, Crkvu! Ne budimo tužni zbog razočaranja. Razočaranje je početak buđenja. Očito, prije toga smo bili u zabludi. Sad nam se otvaraju oči. Nije kriva osoba u koju smo se razočarali, nego naša pogrješna slika o njoj. Nije kriv Bog u kojega smo se razočarali, nego naše krive predodžbe o njemu.
SJEME, NE PLOD
Neka žena je sanjala da je ušla u veliki dućan, i tu je na svoje čuđenje našla Boga za pultom."Što prodaješ?" - upitala je.
"Sve što ti srce poželi" - odgovorio je Bog.
Žena je jedva vjerovala što je čula i odluči tražiti ono najbolje što si ljudsko srce može poželjeti.
"Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost, i slobodu od straha" - reče. Potom, nakon kratkog razmišljanja doda :"Ne samo za mene. Za svakoga na svijetu!"
Bog se nasmija. "Mislim da si me krivo shvatila, draga moja! - reče Bog. "Ovdje ne prodajemo plodove, već samo sjeme!"
Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod...
Nakon sijanja seljak strpljivo i opušteno čeka sve dok ne dođe vrijeme žetve. Zemlja sama donosi svoj plod. Kroz to vrijeme treba opušteno i strpljivo čekati. Vlastiti nemir i bilo koje aktivnosti ne dovode do cilja. Kraljevstvo Božje ne uspostavljaju ljudi, nego to ostaje Božje djelo.
Daj mi opuštenosti
Neka basna priča vrlo smiješno, ali duboko smisleno o jednoj ptici. Leži na leđima, nogama u zraku. Neka druga ptica proleti mimo, vidi ovu na zemlji uzdignutih nogu prema nebu i pita je, začuđeno: „Što se s tobom događa?" Ova odgovori: „Nosim nebo na nogama. Ako povučem noge, sve će se srušiti." Tog časa prohuja vjetar kroz grane stabala. Prestrašena šumom stabala, okrene se ptica i poleti što je brže mogla. A nebo osta na svom mjestu.Ova moderna basna nas može naučiti opuštenosti tako da se, naviknemo svaki dan moliti: „Gospodine, daj mi hrabrosti promijeniti stvari koje mogu mijenjati, daj mi snage prihvatiti stvari koje ne mogu mijenjati. Daj mi znanja da mogu razlikovati jedne od drugih."
RAST U VJERI
Bog nas poziva i daruje nam darove – talente. Na nama je da ih prihvatimo, čuvamo i razvijamo. Ono što sad primamo i njegujemo jednoga će dana donijeti plod kroz naše riječi i djela.
I vjera je Božji dar. Potrebno ju je prihvatiti, čuvati i razvijati. Potrebno je rasti u vjeri; približavati se Bogu i upoznavati ga, produbljivati povjerenje u njega i spremnije živjeti po njegovoj volji. Kako naša vjera raste, tako sve više mislimo, ponašamo se i ljubimo kao Isus. Plodovi naše vjere prepoznaju se u našoj ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Koje Božje darove prepoznaješ u svome životu?
Što je potrebno da bi vjera mogla rasti?
 |
Svećeniško ređenjeVaraždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je misno slavlje i zaredio nove svećenike Varaždinske biskupije u subotu 13. lipnja u 10 sati u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu. Za svećenike su zaređeni đakoni Ivica Gladoić iz župe Petrijanec, Leonardo Šardi iz župe Selnica, te Nikola Tomašević iz župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici. |
 |
 Kaja Petak r.2015., kćerka Miše i Lane iz Prilesa 1 |
 |
 Zlatko Rehorović i Ivančica Črepinko |
|