12. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: "Ne bojte se ljudi! Ta ništa nije
skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.
Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na
krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."
Mt 10,26-33
A vama su i vlasi sve izbrojene
U Bibliji, tom najljepšem ljubavnom pismu, 365 puta su zapisane riječi: "Ne boj se!" Upravo te riječi danas izlaze i iz Isusovih usta. Isus govori kako se ne trebamo bojati onih koji mogu ubiti tijelo. "Pa što nam onda još ostaje?" - pitaju neki od vas. Da, teško je shvatiti i prihvatiti Isusove riječi. Bili je teško i u ono vrijeme, a kamo li danas kada nas muče krediti, minusi, hipoteke, 'švicarci', kada tehnologija napreduje tolikom brzinom da ju je gotovo nemoguće pratiti (tek ste kupili novi mobitel, a već se na tržištu pojavio noviji i bolji)... Da, teško je, ali ne i nemoguće!
Promotrimo kontekst današnjeg evanđelja. Isus je pozvao dvanaestoricu i sada im objašnjava njihovu važnost i ulogu u izgradnji Kraljevstva. Ne mulja im i ne petlja. Govori im istinu: "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove" (Mt 10,16)! Znate li što vukovi rade ovcama?!? S Isusom nema 'u rukavicama'! Nema glađenja perom! Isus zna kakva ga sudbina čeka. Zna da svijet neće biti blagonaklon ni prema onima koji Ga slijede. Ipak, govori im: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti." Ove Isusove riječi tako teške, ali, istovremeno, i tako utješne! Ne samo da nam želi reći: "Samo hrabro!", nego nam i otvoreno govori da ovozemaljski život nema sam u sebi smisao! Otkriva nam, otvoreno, da smrt nije kraj! Smrću ne prestajemo postojati (ni mi, ni oni naši dragi koje više ne možemo zagrliti)!
Ne bojte se, vama su i vlasi na glavi izbrojene (usp. r. 30)! Vlasi na glavi! Jutros, kada ste se počešljali, jeste li prebrojili koliko vam je vlasi ispalo s glave? Niste? Eto, naš Bog nas toliko voli da mu je poznat čak i taj podatak! Sad se moramo priupitati: zar bi nas Bog, koji nas toliko ljubi, mogao ostavit na milost i nemilost svijeta? Zar bi Bog, koji je sama Ljubav, mogao dozvoliti da propadnemo? Ne! On je tu! On govori: ne boj se! Ali od nas očekuje da budemo spremni priznati i svima pokazati da smo Njegovi! Čak i onda kada to nije 'in'! Čak i onda kada nam svi govore da nismo normalni! Čak i danas kada nas guše krediti, minusi, tehnologija... Da, i danas je, možda više nego ikada prije, potrebno životom i djelom pokazati čiji smo i kome vjerujemo!
Krist svojima nije obećao slavan i moćan život. On im nije ostavio iluziju, kako se trebaju samo pojaviti, da sve oduševe i osvoje snagom svoje ličnosti. Oni ih puno više jasno konfrontira s činjenicom, kako će ih patnja i progonstvo pratiti na njihovu cijelom putu. Ako je Evanđelje zaista moć, koja ustaje protiv svakoga zla i premošćuje ga, onda nećemo moći izbjeći križu, kako i na Isusovu primjeru vidimo. Ako ne prođemo kroz križ, nema nam ni uskrsnuća ni slave. Slabi kompromisi i prilagođavanje političkoj i privrednoj sili lako se očituju u gubljenju vitalnosti i snazi Evanđelja. Ipak usred teškoća, polemika i progonstava, Isusovi učenici nisu prepušteni sami sebi. Oni uvijek mogu graditi na Isusovoj potpori i njegovu prisustvu. "Ne bojte se!" Ako je ono što činimo nošeno evanyeoskim duhom, onda mu je zagarantiran i uspjeh, uprkos svim poteškoćama.
Od Boga nas mogu rastaviti samo naši osobni grijesi – nitko drugi, koji se možda bori protiv našeg tijela ili naših misli. Ono naime što čini našu bit, pripada Bogu, koji kao otac brižno bdije nad svakim od svojih stvorenja.
Jednoć je mučeništvo bio skoro liturgijski čin. Mučenici prilaze lomači kao oltaru. Preslušavanja su za njih bila prilika ispovijediti svoju vjeru, prije žrtve. Na taj način mučenici potpomažu proširenje radosne vijesti. Danas se mučenici ne pokazuju tako spektakularno. Mučenici današnjice su sakriveni u zatvorima i logorima, iz kojih premnogo puta nikad više i ne izlaze. Moderna tehnika mučenja uništava često tijelo i duh i iznuđa "spontana priznanja". No Bog ne ostavlja ni te tolike anonimne mučenike. Na kraju će sam Krist ustati za svoje pred svojim Ocem.
 |
Nedjelja, 22. lipnja u Komarnici/Luki, bit će proštenje na čast sv. Ivana Krstitelja; misno slavlje započinje u 11h predvodi ga mons. Blaž Horvat, rektor varaždinske katedrale. |
 |
 |
 |
 |
|