Rođenje sv. Ivana Krstitelja
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuše da joj
Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca –
Zaharija, no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" Rekoše joj na to: "Ta
nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." Tada znakovima upitaju oca kojim ga
imenom želi prozvati. On zaište pločicu i napisa: "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se
umah otvoriše usta i jezik, te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I
koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka
Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog
nastupa pred Izraelom.Luka 1,57-66.80
Kada su evanđelja dobivala današnji oblik, bilo je kršćanstvo u rimskoj državi već dobrano rašireno. Novoj vjeri protivile su se vlasti. i narod. Carevima kršćanstvo nije bilo po volji, jer su im kršćani poricali božanski naslov, neograničenu vlast, te su im tvrdili, da se i krunjene glave moraju pokoriti Božjim zapovijedima. Među narodom napose su se klonili nove vjere oni pogani, kojima je bio trn u oku, da mnogi njihovi sunarodnjaci napuštaju vjeru otaca.¬ Protivljenja su tu i tamo ponekad samo tinjala. Kršćani su osjećali, da nisu poželjni, da ih gledaju postrance, da su kod dijeljenja pravde zapostavljeni i slično. A ponekad je dolazilo i do krvavih obračunavanja, u kojima je trebalo o¬čekivati i pljenidbu imetka, zatvor ili čak smrtnu kaznu. U takvim okolnostima vjernicima je bila potrebna hrab¬rost i pobuda. A gdje da to dobiju, ako ne u Isusovoj nauci? Apostoli su im dozivali u sjećanje Isusove riječi, koje je govorio svojim slušateljima, neka se ne boje ljudi, neka pred ljudima ne taje svoje vjersko uvjerenje, već neka Ga bez straha priznaju. Jedna od takvih pobuda je i današnji evanđeoski odlomak. Izrečen je jednostavno, uzet iz života. Što ima jednostavnije od vrapca? Na tržištu nema nikakve cijene. A ipak postoji Netko, tko vodi točan zapisnik o svakom vrapcu. Što je sit¬nije i bezvrjednije od čovjekove vlasi na glavi? Zar uopće znamo, koliko ih imamo? Ali postoji netko, tko je prebrojio sve naše vlasi i za svaku vlas zna, kada ispadne. Kada netko brine za tako neznatne sitnice, koliko će više brinuti za ljude. Zato se kršćani ne moraju ničega bojati. U očima ljudi mogu biti blago bez vrijednosti. Može im se dogoditi, da im ljudi zbog vjere zaplijene imetak. Može im se dogoditi, da im, ne samo iščupaju vlasi, već da im čak i glave posijeku .Sve dok stoje u čvrstoj vjeri, nemaju se če¬ga bojati. Isus će ih priznati pred svojim Ocem, što će za njih biti dobitak bez premca.
 |
 |
|
 Rebeka Stančin kćerka Mirele i Mirka iz Hrženice, Mirni Put 2. Tin Knezek sin Natalije i Krunoslava iz Hrženice, Kr. Tomislava 1. |
 Dragica Štabi iz Sesveta, M. Gupca 58 Franjo Tarandek iz Hrženice, Vinogradska 4. |
 Ozivaju se Marin Gašparić iz Hrženice i Stefani Veljak iz Pule. Vjenčanje je 30.6.2018. u Puli. Ženidbenu zapreku javite župniku. Vjenčali se Krunoslav Sačić i Natalija Knezek |
|