13. nedjelja kroz godinu
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema
Jeruzalemu.I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."
I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."
Luka 9,51-62
Današnji evanđeoski odlomak nam svjedoči kako Gospodin Isus nije bio svugdje dobrodošao, nego je bilo situacija u kojima su mu uskraćivali gostoprimstvo u svojoj sredini. Sveti Luka nam opisuje kako su ga jednom zgodom, dok je putovao iz Galileje u Judeju, mještani jednog samarijskog sela odbili ugostiti zato jer je bio na putu prema Jeruzalemu. Kad su to vidjeli njegovi učenici Jakov i Ivan odmah su burno reagirali, do mjere da su čak htjeli zazvati oganj s neba na stanovnike tog mjesta. No Gospodin Isus nije dijelio njihov stav, te se nije niti osvrnuo na potez mještana tog samarijskog sela, nego je prekorio svoje učenike zbog takve uvrijeđene reakcije, da bi potom mirno nastavio svoj put prema drugom mjestu.
Događaj poput toga opisanoga nije rijetkost ni danas kad također mnogi pojedinci, mjesta ili društva uskraćuju Gospodinu gostoprimstvo i dobrodošlicu zbog nekog svoga uskogrudnog stava koji čak ne mora imati izravno veze s njime. Ima i danas ljudi koji su vođeni određenim prkosom i inatom prema vjeri i vjernicima, te za sebe odbijaju spasenjsku Kristovu prisutnost. Isto tako jedna od čestih pojava je da se Gospodina i sadržaj njegova navještaja odbacuje poradi nekih principa, vrlo neutemeljenih, poradi kojih oni koji se na njih pozivaju nisu u stanju razložno i staloženo razmišljati. I danas se i mi vjernici, poput onih samarijanaca, opiremo Božjem dolasku među nas i k nama, tražeći izlike za opravdanje vlastitog stava. Često se želimo predstaviti i vjernicima, ali vjernicima sa stavom, koji ne razmišljaju onako kako razmišljaju svi ostali, nego se želimo pokazati vjernicima sa stavom, bio on dobar ili loš, samo da pokažemo da imamo svoj stav. Pri tome uopće nismo sebi predočili ono bitno, a to je živi Krist Gospodin koji nam svojom prisutnošću donosi božanski život. Tako se događa da poradi sebičnih principa žrtvujemo dobro koje nam Bog šalje, kao što su i samarijanci odbili Isusa samo zato jer je išao u Jeruzalem, a oni nisu bili u dobrim odnosima sa Židovima. Poradi vlastite tvrdoglavosti i sitničavosti, poradi jala i netrpeljivosti mi ljudi odbacujemo Božju milost, opirući se njegovim poticajima i dobroti i odlazeći na rubove vjere i crkvenoga života.
Reče nam Isus:
Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.
Dok pišem ovaj uvodnik za ljetni broj novog BOKČECA, Hrvatska i naš narod je još uvijek izvan Europske unije. Kad ga budete čitali dragi moji prijatelji, biti ćemo u Europi. Kakvim smo putom prolazili, to samo mi znamo. Da je bio do sada najteži za jednu zemlju, to i sami predstavnici Europske unije priznaju. Članstvo u Europskoj uniji potvrda je Hrvatskoj da je dostigla visoke međunarodne standarde kao demokratska država vladavine prava i sloboda. Hrvatska postaje 1. srpnja 2013., 28. članica Europske unije. Ovaj važan dan u povijesti naše zemlje zaslužuje biti zapisan kao povijesni dan i obilježen na poseban način.
Bilo nam svima sretno!
U cijeloj toj priči oko našeg puta u EU, mediji i političari su a priori Hrvatsku vidjeli kao siroticu koja bi udajom trebala nešto ušićariti. Podrazumijevali su da je jedino Hrvatska u ovom slučaju na nekakvom dobitku, dok sama Unija ne dobiva ništa nego dodatni teret. Takav samopodcjenjivački odnos podupirao je stvaranje gubitničkog mentaliteta u našem društvu, kolektivni mazohizam koji se liječio povremenim sportskim uspjesima i budničarsko-navijačkom sviješću o našoj posebnosti. Pri tom su se gubile iz vida naše stvarne kvalitete i posebnosti.
Postavimo si „nagradno" pitanje i pokušajmo na njega odgovoriti: što možemo dati Europi? Zašto smo uvijek razmišljali na način da Europa gubi a mi dobivamo, umjesto da se zapitamo kako stvari stoje obrnuto: što Europa dobiva a mi gubimo? Da smo vodili politiku na takvom načelu, s više drskosti i samopoštovanja, EU bi nas molila da uđemo u savez. Mi nismo crna rupa, niti terra incognita (nepoznata zemlja), nismo ni Balkan, pa ipak smo u zadnjem dva desetljeća dopustili da nas tako brendiraju.
 |
Skupljane robe za potrebe Caritasa7.7.2013. od 9.00-11.00 sati u vjeronaučnoj dvorani. Roba neka je uredno složena i u kutije spakirana. |
 |
|
 . |
 |
 |
 |
|