13. nedjelja kroz godinu
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.
I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."
I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."
Lk 9,51-62
Mjesto u kojem počima Kraljevstvo Božje
Bila su dva pustinjaka koji su, zajedno, u staroj knjizi čitali da se na kraju svijeta nalazi mjesto na kojemu se spajaju nebo i zemlja i gdje počima kraljevstvo Božje. Zaključe potražiti ga i ne vratiti se dok ga ne nađu. Prešli su cijeli svijet, izdržali nebrojene opasnosti, prepatili sve uvrede i poniženja, koje nosi pješačenje po cijelome svijetu, izdržali sve napasti koje se nameću da odustanu od cilja. Tamo su neka vrata, tako su čitali. Trebalo je samo pokucati i nađeš se u Kraljevstvu Božjemu. Konačno našli su što su tražili, pokucali su na vrata, drhćuća srca opazili su kako se vrata otvaraju. I kad su ušli, opazili su da stoje u samostanu, pred svojom ćelijom. Pogledaše se međusobno. Onda su shvatili: mjesto gdje počima Božje Kraljevstvo nalazi se na zemlji, na mjestu koje nam je Bog odredio.
|
|