13. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
Mt 10, 37-42
K r u h a i i g a r a !!!
I kruh i igra su važni. Mudrost je izabrati ih u pravo vrijeme, te živjeti kruh i igru u dobroj ravnoteži. Hajde, recimo da je kruh potreba tijela, a igra želja duše. Makar ni to nije potpuno ispravno. Jer i riječ, osmjeh, prijateljstvo, vrijeme i druženje - kruh su bez kojega se ne da živjeti. Svagdašnji kruh se lomi i daruje u bezbojnim oblicima ljudskih života. I sloboda je kruh sa svakodnevnog stola, baš kao i obitelj, djeca i odmor.
Pa čak i igra postade kruh svagdašnji. Igra je stvaranje, odmor, nove ideje i hrabrost. One bezazlene dječje igrice odrastoše i stasaju u novim oblicima, ali uvijek živi potreba čovjeka da kroz igru svijetu daje nove boje i oblike. Znam, prizemna korica kruha može učiniti da čovjek pogazi svoje ime, zaboravi prijatelje i rasproda se na tržnici života u bescjenje. Preskupa je cijena kojom mnogi platiše bolju koricu svakodnevnog kruha. Jedino pošteni kruh čovjek jede s mirom i radošću.
Neka nam kruha i neka nam ruke budu dovoljno dobre da ga lome i dijele, on se tako posvećuje i umnaža. I nemojmo svoje igre zatrovati obiješću. Igra je Božji dar i neka bude poštena. Mnoge skupe i bespotrebne igračke odraslih mogu nahraniti kruhom gladna usta potrebnika. Čar je igre u igri, a ne u igrački.
*Izašla žena iz kuće i vidjela na ulici tri starca sa dugim bijelim bradama. Nije ih poznala i reče: - "Niste mi poznati, ali vjerojatno ste gladni. Uđite u moj dom, nahraniti ću vas." Oni upitaše: "Jel vaš muž kod kuće?" - "Nije", odgovori ona. - "Onda ne možemo ući", rekoše. Uvečer, kada se njen muž vratio kući, žena mu ispriča o svemu što se desilo. - "Idi i reci im da sam kod kuće i pozovi ih da dođu", reče muž ženi. Žena ode i pozva ih. - "Ne možemo ući u kuću zajedno", odgovoriše starci. "A zašto?" , upita žena. Jedan od staraca joj reče: "On se zove Bogatstvo", pokazujući na jednog, "on Sreća, a ja se zovem Ljubav. Ti idi kući i dogovori se sa svojim mužem koga želite vidjeti u svom domu." Žena ode i ispriča mužu o svemu što joj reče starac. - "Odlično", reče muž, "ako već treba napraviti izbor, pozovimo Bogatstvo. Neka uđe u naš dom i ispuni ga bogatstvom." A žena mu reče: - "Dragi, a zašto ne bi pozvali Sreću?" Njihova kćerka je sve to pažljivo slušala i predloži roditeljima: "Hajde da pozovemo Ljubav, onda će u našem domu zablistati ljubav." Roditelji se složiše sa kćerkom i muž reče ženi: - "Idi i pozovi Ljubav." Žena ode i pozva starca po imenu Ljubav da krene za njom. Međutim, druga dva starca krenuše za njim. Žena se začudi i upita: - "Ja pozvah samo Ljubav, kuda ste vi krenuli?" - "Da si pozvala Bogatstvo ili Sreću, ostala dva bi ostali na ulici, no kako pozva Ljubav, kuda god ona ide, mi uvijek idemo za njom."
Tamo gdje je ljubav, uvijek su i bogatstvo i sreća. Tebi želim: Tamo gdje je bol, želim ti pokoj i milosrđe. Tamo gdje je sumnja, želim ti povjerenje. Tamo gdje je umor i iznemoglost, želim ti razumijevanje, strpljenje i obnavljanje sila. Tamo gdje je strah, želim ti ljubavi i hrabrosti. Reći "volim" biva teško. Reći "oprosti" biva još teže. Reći "zbogom" uvijek je moguće. Reći "odlazi", to svaki dan. Reći "vrati se", ne može svako. Reći "umrijeti ću", to samo reci. Reci "volim" moguće je, ali nije lako dokazati. |
Hvala roditeljima prvopričesnika na novčanom daru 1700 kn. prigodoma prve pričesti njihovom djetetu. Taj dar upotrijebit ćemo za obnovu kapele Presvetog Trojstva u Sv. Đurđu. Kapela Presvetog Trojstva u Sv. Đurđu -sagrađena je 1828. god. Ove godine kompletno bi je obnovili. Otučena je stara žbuka, napravljen je troškovnik za novo krovište i nanovo žbukanje i bojanje. Nadam se da ćemo i taj dio svetosti na zemlji ovdje u Podravini, dolično na slavu Božju obnoviti. |
 |
|
 Tomas Peša sin Suzane i Žarka iz Hrženice, Varaždinska 40. |
 . Mir vječni! |
 Helena Premec i Matija Rasol u Sv. Đurđu. |
|