14. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva
pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva
je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu
svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije
recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš.
Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe.
Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću."
"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike
koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'"
Luka 10,1-9
Mnogi vide Crkvu samo kao veliku organizaciju s mnogo službenika, kao instituciju s mnogo ustanova, kao pogon za pružanje usluga koje čovjek treba u određenim trenucima svoga života. I s tom vanjskom slikom je poglavlje o Crkvi kod mnogih zaključeno. No današnje nam Evanđelje pokazuje sasvim drukčiju sliku Crkve. Radi se tu o posvješćivanju izvora i jezgre Crkve. Uz dvanaest apostola Isus šalje i sedamdeset dva druga učenika. Broj, dakle, koji vrijedi zapaziti, a kojim Luka želi izreći da su svi kršćani pozvani naviještati uskrsnuće novoga čovjeka. Svi koji to novo stvaranje, Kraljevstvo Božje žele unijeti u svijet, i to takav kakav jest, moraju biti svjesni da su kao ovce među vukovima kad se radi o navještanju drugih, novih vrednota. Njihova jakost nije u kesi, niti u torbi, niti u obući – to nisu sigurnosti Kraljevstva Božjega. "Nikog putem ne pozdravljajte" želi reći: ne dajte se smetati u svojem pozivu koračajte prema cilju i ne idite stranputicama. Još ima neizmjerno mnogo posla. Jedino što Isus daje učenicima na put jest mir – šalom – u židovskom smislu, dakle sreću, zdravlje i spas u sveobuhvatnom, općeljudskom smislu. Šalom, učenici trebaju tu ključnu riječ Evanđelja ne samo propovijedati, nego i donositi. Zato postoji i Crkva i to je njezino poslanje. Ona treba ljudima spasenje, koje je sam Krist, naviještati i donositi. Za Crkvu nije ništa drugo važno. Ono što Crkva čini treba biti povezano s tim poslanjem ili inače nema smisla. Uspjeh poslanja učenika ne ovisi o opremi, nego o samoj poruci – to nam Isus u današnjem Evanđelju jasno daje do znanja. Kada, dakle, Crkva danas govori o miru, ona ne ponavlja samo ono što i drugi govore. Crkveni šalom mora ići dublje. Moramo se, već prema svojim mogućnostima, zalagati za pravednost među ljudima, tj. težiti za onim stanjem u kojem će svaki čovjek dobiti ono što mu pripada, naime slobodu, ljudsko dostojanstvo, sigurni život, zaštitu. Jasno je da je takav sveobuhvatni mir dar Božji i da se ne da doseći ljudskim djelovanjem. Isto je tako jasno da za taj dar moramo moliti kako bi Duh mogao u nama djelovati. Stoga je dobro što idemo u Crkvu – ne zbog omalovažavanja smrtnoga svijeta, nego da bismo ojačani molitvom i božanskim mirom mogli dati svoj doprinos novom i ljepšem svijetu.
Bl. Marija Petković - Utjelovljena Božja Ljubav
Najveću radost vidjela je u siromasima, odbačenima od društva i prezrenima te u njima prepoznavala lice Isusa patnika i nastojala im biti na usluzi. Do svoje smrti, 09. srpnja 1966., nije se umarala potičući svoje sestre da ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe. Blaženi papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 06. lipnja 2003. godine.
 |
|
 |
|
 Vinko Golenja sin Željka i Marine r.2012. iz Karlovca L. Glavna 47. |
 |
 Golenja Željko i Marina Kovaček. Ozivaju se Miroslav Marčec r.14.11.1986 iz Strahoninca i Vedrana Varović r.1988. iz Luke L. 1. Ženidba je 27.7.2013. u Sv Đurđu. Za ženidbenu zapreku javite župnom uredu. |
 |
|