14. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?“ I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.“ I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Mk 6, 1-6
Zanimljivo je da mi o čovjeku kojega ljubimo malo možemo reći kakav je. Jednostavno ga ljubimo. U tome se ljubav i sastoji, ono čudesno u ljubavi, da nas ona drži u valu života, u spremnosti nekoga slijediti u svim mogućim njegovim razvojima i mogućnostima. Znamo da se svaki čovjek ako ga ljubimo, osjeća kao preobražen, kao raširen, da se onom kojega se ljubi sve širi, bližnje, dugo poznanstvo. Mnogo stvari se vidi kao prvi put. Ljubav oslobađa bilo kakve slike. To je ono iznenađujuće, uzbuđujuće da nikad nećemo biti gotovi s ljudima koje ljubimo: jer ih ljubimo, dokle god ih ljubimo. Slušamo pjesnike koji govore da se kad se ljubi, želi izjednačiti, kao da su opijeni, zahvaćaju za svim stvarima u svemiru, za cvijećem, životinjama, za zvijezdama, za oblacima, za morima. Zašto? Poput svemira, poput Božje nedokučive prostranosti, bezgranične, puno svega i svačega, potpuno nedokučiv je čovjek kojega se ljubi...
I samo ga ljubav podnosi kao takvog!
Bog nas ljubi malene i slabe.
Žaba i njezina bara
U jednoj bari živjela žaba sa svojim društvom. Ona se tu izlegla, tu rasla i za drugo nije znala. Jednog dana naiđe na žabu koja je bila nekako udna: jest žaba, ali boja i stil plivanja nisu bili kao kod ostalih barskih žaba.
-Naravno, ja sam - morska žaba, reče došljakinja da joj bar donekle ublaži čuđenje. -Koliko je more? Upita radoznala žaba domaćin.
-Prijateljice draga, da ti znaš koliko je more… -Je li veće od naše bare?
-Ha, ha - nasmija se morska žaba -more se ne može usporediti s barom. Ono je tako veliko da ga nebi za cijelog života preplivala.
-Gluposti govoriš, odlazi, ti luda žabo, smućuješ nas poštene žabe svojim izmišljotinama. Svi znamo da je ova bara najveća koja postoji.
Tada ode i sazove društvo ostalih barskih žaba te ga upozna s lažima umišljene žabe.Složiše se zatim i jednoglasno odlučiše sumnjivog uljeza protjerati daleko iz bare da se nikad više ne vrati sa svojim pričama o nekom moru koje je veće od njihove bare.
 |
Zahvaljujemo se svim dobrom ljudima koji su nam pomogli na novčanom prilogu kod prodaje kolača i na seoskim igrama, te ponajviše Mjesnom odboru Sveti Đurđ. Hvala još jednom svima! Obitelj Orlović. |
 |
|
 Iris Mikulinjak, kćerka Darije i Sandija Dorian Lasić sin Dušana i Ivane Sačer iz Rijeke Nesa Picek kćerka Marije i Maria iz Ludbrega |
 Dragutin Stančin r.1957. iz Luke 94. Franjo Horvatić r. 1944. iz Obrankovca 3. Verica Valjak r.1979. iz Sesveta, M. Gupca 7 Mir im vječni! |
 Darija Kordeš iz Sesveta i Sandi Mikulinjak iz Gorice. |
|