14. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Mt 11, 25-30
PRIČA O KRIŽU
Svi ljudi koji su ikada živjeli bili su sakupljeni pred Božjim prijestoljem. Bili su mrzovoljni. Svi su se žalili, i počeli su mrmljati među sobom. Što Bog misli tko je On uopće? Jedna se skupina sastojala od Židova koji su pretrpjeli progon. Neki su umrli u plinskim komorama i koncentracijskim logorima - i oni su se žalili: kako bi Bog mogao znati kroz što su sve oni prošli? Drugabijaše skupina robova - crnih muškaraca i žena sa žigovima na čelima, veliko mnoštvo njih, koji su trpjeli razne nepravde od onih koji su se nazivali 'Božjim ljudima' - Što bi Bog mogao znati o njihovim nevoljama? Bilo je dugih redova izbjeglica istjeranih iz svojih zemalja - beskućnika, koji nisu imali gdje glavu nasloniti. bilo je i siromaha koji nikad na ovoj zemlji nisu mogli sastaviti kraj s krajem. Bilo je tu bolesnih i onih koji su trpjeli na razne načine, stotine skupina, svaka sa svojom pritužbom na Boga. Što on može znati o tome što sve ljudi moraju pretrpjeti?
Iz svake skupine odabran je vođa i sastavila se komisija koja će iznijeti slučaj protiv samoga Svemogućeg. Umjesto da Bog sudi njima, oni su počeli suditi njemu. A odluka je bila da će Boga osuditi na život na zemlji kao ljudsko biće, bez ikakve zaštite koja bi štitila njegovo božanstvo. Odlučeno je i o nekim detaljima: Neka bude rođen kao Židov. Neka bude rođen kao siromah. Neka se čak i sumnja u vjerodostojnost njegova rođenja. Dat će mu se da radi teške poslove i da osjeća oskudicu. Neka ga njegov narod odbaci. Za prijatelje će mu se dati samo oni koji su prezreni. Neka bude izdan od prijatelja. Neka bude lažno optužen, suđen pred pristranim sudom, osuđen od kukavička suca. Neka bude napušten od prijatelja i neka osjeti kako je to ostati potpuno sam. Neka bude mučen i tada neka umre od ruke neprijatelja. Dok je svaka skupina obznanjivala svoju presudu, žamor potvrđivanja čuo se iz mnoštva. Kada je i posljednja završila, velika buka je postala gotovo zaglušujuća... a onda su se svi okrenuli prema prijestolju. Odjednom, nebesa su se ispunila pokajničkom tišinom. Jer na mjestu gdje se nalazilo prijestolje, sada se mogao vidjeti – Križ.
Andrew Armstrong
Pitaš me zašto sam izrastao na stijeni?
Bolje me ne pitaj, jer nećeš razumjeti što ti budem pričao niti ćeš se moći uživjeti u ono što ti budem opisivao. Radije me pitaj zašto nisam odustao? Odmah ću ti priznati kako je bilo vrlo teških i mučnih vremena u kojima me nije samo stijena obeshrabrivala nego još više ovi moji koje vidiš dolje. Malo je dana bilo kad mi nisu predbacivali da se samo pravim važan. Tko sam ja da uspijem tamo gdje drugi nisu? Što nisam kao svi drugi? To mi je bilo teže i od vreline ljetnog dana i studeni duge zimske noći.
Nema tu, dragi prijatelju, neke posebne filozofije. Nisam odustao, jer sam se odlučio boriti. Rekao sam sebi: „Ako moram pasti, onda neka padnem kao borac!” Kad su to vidjeli, tek tada su mi se pridružili i oko mene ostali samo oni koji su doista važni kao što su vjetar i kiša koji su mi redovito donosili komadiće zemlje i prašine koje bi ova tvrda stijena brižno čuvala. Ma, još je puno toga što mi je pomoglo, a što mnogima izgleda malo i beznačajno.
Međutim, dobro me pogledaj još jednom pa vidi je li to baš tako?
A koja je svrha moje borbe? Nisam potpuno siguran, ali mislim da i nju prepoznajem u malenim komadićima ovoga ili onoga od čega se svakodnevno sastavlja mozaik života. A možda sam jednostavno samo tu da baš tebi posvjedočim kad me već hoćeš slušati kako je „nemoguće” ustvari samo puka riječ kojom sam sebe ograničavaš ili razgraničavaš. Što god ti život donosi i gdje god te posadi, izrast ćeš samo ako se budeš borio, jer tek tada „moguće” u sebi utopi ono „ne” ispred sebe. Bože moj, zašto mnogi dopuštaju onom malom „ne” da u sebi utopi ono veliko „moguće”?
Ne znam, ali znam da im nikad neću prestati dovikivati kako je samo lijep pogled odavde i kako je vrijedan svake kapi suze i znoja!
Kruh anđeoski
Premda anđeli nemaju tijela i ne hrane se zemaljskom hranom, no i oni su Božja stvorenja, te time ograničena bića, pa je i njima potrebna hrana kojom ih Bog hrani. Ta hrana je Božji život i Božja ljubav koju im je Bog davao po svome Sinu - vječnoj Riječi i Mudrosti.
Zato je on bio nazvan Kruhom anđeoskim jer anđeli nasićuju svoj život razmatrajući puninu koja je u njemu sadržana. Ali kolika je tek čast iskazana čovjeku koji nije bio u stanju hraniti se izravno poput anđela razmatrajući uzvišenost njegova nedokučivoga božanstva, pa se on odlučio utjeloviti. Uzevši tijelo od Djevice i predajući ga potom u sebedarnom činu ljubavi na Posljednjoj večeri sveo se na mjeru ljudske ograničene naravi. Omogućivši nam da blagujem Kruh anđeoski postao je našom hranom i pokazao nam je koliko nas neizmjerno ljubi, te što je sve spreman učiniti za nas i naše spasenje.
 |
Hvala roditeljimka krzmanika na daru od 1400 kn za potrebe župe. |
 |
 Zara Sabol kći Ive Dolenčić i Gorana Sabol iz Karlovca, Srednja 23. |
 Dražen Jug r.1973. iz Sesveta, Br. Radića 44. Stjepan Zvonarek r.1951. iz Hrženice, M. Gupca 2. Mir vječni! |
 |
|