15. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme:
Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im:
„Kad uđete gdje u kuću,
u njoj ostanite dok ne odete odande.Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.“
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Mk 6, 7-13
Svijet u kojem živimo hoće zarobiti svakoga čovjeka, kako mu nitko od ljudi, svojom istinom i poštenim životom, ne bi bio izazov savjesti. Prema temeljnim zakonima Božje ljubavi, pravilo našega kršćanskog života, ne može biti ono što svijet želi, nego je jedino pravilo našega života zakon Božji upisan duboko u ljudsku savjest, darovan i objavljen u Riječi Božjoj. Nije lako u ovome svijetu ustrajati u vjernosti Bogu. Ali Isus nas šalje baš u taj svijet!
NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT
U današnjem Evanđelju čujemo Gospodinove savjete svojim učenicima u trenutku kad ih šalje propovijedati radosnu vijest po okolnim mjestima. Ovi su savjeti bili značajni za prvu kršćansku zajednicu koja je tijekom prvoga stoljeća njegovala takav oblik misionarske djelatnosti sukladno uputama i poslanju koje im je dao sam Gospodin. Šaljući ih dva po dva Gospodin im daje jasne smjernice o kojima ovisi i kojima se može mjeriti uspješnost njihova poslanja. Tako onaj tko ide kao putujući navjestitelj ne bi smio imati uza se ništa što mu otežavao put. To je opće pravilo i bilo kojeg drugog putnika, te vrijedi onda i za Kristova misionara. Ali kao što ne smije imati ništa što mu onemogućuje putovanje, navjestitelj ne bi smio biti bez dužnih kvaliteta i sredstava koja mu pomažu da izvrši svoje poslanje. Zato im Gospodin sugerira da uzmu samo štap i sandale, jer su štap i sandale svakom putniku osnovna putna sredstva, to jest pomagala. Osim toga izričito nabraja sve što bi im moglo otežavati put i poslanje, ma koliko im se to moglo činiti nasušnom potrebom, kao što je kruh, torba, novac ili druga haljina.
. Međutim, ako ovaj evanđeoski tekst pogledamo iz današnje perspektive, promatrajući današnju situaciju, mogli bismo se upitati o njegovoj smislenosti i koristi. Mogli bismo se upitati je li ovo Evanđelje suvišno danas i možemo li iz njega izvući kakvu poruku i pouku. Jer prva je Crkva živjela na način opisan u Evanđelju samo tek nekoliko desetljeća dok nije postupno izišla iz židovskog ambijenta i dok nije uspostavila čvrstu strukturu u cijelom ondašnjem poznatom svijetu. No riječ našeg Gospodina ima neprolaznu vrijednost, te, čitajući njezin duh, možemo otkriti što i za nas danas veli, premda živimo u drukčijim okolnostima od ondašnjih. Ako bismo išli tumačiti doslovno, onda bismo zaključili kako je današnja Crkva nevjerna zahtjevima koje je Gospodin stavio pred svoje apostole u današnjem evanđeoskom tekstu. Malo tko od današnjih propovjednika, naime, nosi štap poput kakvog planinara i hodača, kao što malo tko obuva sandale, osim kad su ljetne vrućine pa se odlučuje za laganiju obuću. No ako bi naša vjernost Evanđelju bila u tome, doista bi bilo jako smiješno. Zato je očito da se bit Gospodinove poruke ne iscrpljuje u doslovnom tumačenju, nego u dubljoj duhovnoj poruci. Danas bi stoga bilo neprimjereno reći da je Crkva nevjerna Kristu jer nema više putujućih misionara koji idu u sandalama i haljinama, sa štapom i torbom, nego danas putuju automobilima i zrakoplovima, odijevaju se u odijela i obuvaju cipele, ili pak da imaju kovčege i kojekakva druga pastoralna i životna pomagala.
Gospodine, za sve kojima je povjerena služba propovijedanja Božje riječi: da ih ne plaši protivljenje svijeta i ljudi te trajno rastu u vjernosti Kristu, molimo te!
Isusa ne zadržava na njegovu putu nikakav neuspjeh. Nakon neuspjeha u svom zavičaju, on, evo, šalje dvanaestoricu učenika da produže njegovo spasiteljsko djelovanje. I opet, baš po Marku, i učeničko djelovanje predstavlja se kao oporba i suprotstavljanje Sotoni. Isus šalje i „daje vlast“, opunomoćuje. Ne bismo smjeli ne zapaziti temeljne Isusove upute svojim učenicima-poslanicima.
Nema Evanđelja na silu! Neka prihvate ljudsko gostoprimstvo, a ni najmanje neka ih ne smeta, a još manje priječi ljudska nedočekljivost. No u riječima „otresite prah ispod nogu“ ima i ozbiljna upozorenja za one do kojih dopre njihova misija. Apostoli neka mirno krenu dalje, k drugima. No nisu bez odgovornosti oni koji ih ne primiše. Apostolsko djelovanje uvijek je povezano s karitasom. Ondje gdje se promiče ljubav prema svim ljudima, napose ugroženima i obnevoljenima, odzvonilo je Đavlu! Mi smo danas Isusovi učenici – poslanici. Ovo se evanđelje nas tiče.
Koliko puta smo se uhvatili kako tjeskobno računamo koliko imamo kruha ili novca. Koliko li samo vremena i unutarnje snage trošimo na takva razmišljanja. Koliko puta je zbog toga planula svađa, zatinjala zavist, sjevnula osveta, eksplodirao grijeh? A kada govorimo o tjeskobnom razmišljanju o kruhu i novcu, može se upitati ulažemo li i približno toliko napora da oplemenimo svoj duh, da duhovno uznapredujemo. Staram se za kruh svagdanji, da namaknem ono što je potrebno za svakodnevni život. I to je u redu. No u isto vrijeme se mogu zapitati ulažem li s druge strane isto toliko energije da se npr. izmirim sa svojim prijateljem, da poboljšam svoju molitvu, da usmjerim svoj život prema Bogu?
Isus i mene želi osloboditi tjeskobe. Puno mi daje u ruke. Određuje me za svog apostola, daje mi vlast nad zlim silama ovoga svijeta. Imam Isusa uza se, njegova sila djeluje po mojim rukama! I što bi mi to još trebalo? „Ne nosite ni kruha ni novca o pojasu, ni dviju haljina“. Što to Gospodin hoće? Samo to da živim s njegovom milošću i od njegove milosti. Radosno i bez tjeskobe. A on već zna što nam je potrebno. I učinit će da to i dobijemo. Svojim radom i njegovom milošću.
 |
 |
 |
 Štefanija Kraus r.1933. iz Komarnice 27. Mir joj vječni. |
 |
|