15. nedjelja kroz godinu
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Mt 13, 1-23
Usporedbe ili prispodobe
Govoreći ljudima svoga vremena o Kraljevstvu nebeskom, Isus se često našao u nevolji: Kako da im objasni tu božansku pojavu? Mora im govoriti ljudskim riječima, a ljudske riječi ljudi upotrebljavaju da izreknu ljudsku stvarnost. Problem je kako ljudskim riječima izreći nešto što nije ljudsko nego Božje. Nije mu preostalo drugo, nego da posegne za usporedbama, prispodobama i pričama. Prispodoba naime ima nešto jasno vidljivo i prepoznatljivo, a po tome može ukazati na nešto što nije jasno i razumljivo. Zato je prispodobama s poznatim i nama bližim stvarnostima objašnjavao stvarnosti iz Božjega svijeta. Pritom Isus je bio neobično spontan. Pogledao bi oko sebe i primijetio: „Vidite li onog sijača?!“ Sijač sije pšenicu tako što svako malo posegne rukom u torbu što je nosi preko ramena, zagrabi zrnja koliko u šaku može stati i, u ritmu odmjerenih koraka, baca sjeme ispred sebe. Sjeme ima u sebi čudesnu moć da, kad padne na zemlju i bude zaliveno kišom, potjera klicu, a klica će rasti i, budu li prilike dozvoljavale, zrno će donijeti plod - stotine takvih zrna kakvo je ono samo. Ono na što Isus upozorava jest sjeme i njegova sudbina: jedno padne „uz put“…Utrti i tvrdi put ne može primiti zrno, vidjet će ga ptice i pozobati. Drugo zrno padne na kamenito tlo, također ostaje bez zemlje, potjera klicu, ali kad grane sunce, klica se osuši i sa zrnom je gotovo. Zrno koje pada u trnje, može niknuti i čak rasti ali u tolikom trnju njemu onako slabom i nježnom ne ostaje hrane i trnje ga jednostavno uguši. Dobre izglede ima tek četvrto zrno. Pada na dobro tlo, donosi obilat rod: klas pšenice ima deset do dvadeset novih zrna, a klip kukuruza ima na stotine novih zrna.Sveti Ilija -Evo gromovitog i snažnog čovjeka u trenucima shrvanosti. Veliki prorok Ilija oboren je na tlo. Kako se to njemu dogodilo? Biblija naime pripovijeda kako je Ilija bio neustrašiv. Govorio je i protiv kralja i protiv svih koji su išli krivim putem. Plivao je protiv struje. Duboko uvjeren u ispravnost Božjeg poziva, izgledalo je da se ničega ne boji, da mu je snaga neiscrpna. I onda u jednoj dramatičnoj zgodi kao jedini od Jahvinih proroka on daje pobiti više od 400 krivobožačkih svećenika. Ali, ovo što se dogodilo nakon toga iscrpilo ga je. Više nije mogao. Mora bježati da bi spasio goli život. Odlazi u drugo kraljevstvo, povlači se u pustinju. Sâm. Duboko razočaran sabire svoj život i razmišlja: Dakle, nije bilo koristi. Nije „bolji do otaca svojih“. Posve satrt, Ilija pada u dubok san. I gle! Onda kad je mislio da je sve gotovo, kad je položio oružje, kad je posvema klonuo, dolazi Božji zahvat. U beživotnoj, neplodnoj i suhoj pustinji gle – pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio i okrijepio se. Prikupio snage, pa opet zaspao. Ali to nije sve. Anđeo ga budi i opet mu daje da se okrijepi. Opet je jeo i pio i zadobio čudesnu, nevjerojatnu snagu: hodio je 40 dana sve do Božjrg brda Horeba.
Znamo kakav to kruh Bog nama daje. Kristovo Tijelo. To je za nas najveća moguća snaga. Sve mogu u onome koji me jača! Doista smo povlašteni: Židovi dobivaju manu u pustinji, Ilija kruh, a mi samoga Krista Gospodina. Gospodine, daj nam da životnom stazom kročimo očiju uprtih u tebe. Š i p a k
Još dok bijah tek pupoljak odvraćahu me od pustolovine plodnosti
tvrdeći kako pod tvrdom opnom moga srca nema dovoljno prostora
za toliku životnost. Strašili su me da će zrnje što ga donesem
na svijet biti gladno života, a plod kiseo i pun gorčine.
Usprkos svih savjeta ipak sam vjerovao živorodnom poticaju
što je snažno kucao kroz moje žile i ne oprijeh mu se ispraznim umovanjem. Zato me je Život nagradio preko mjere
ispunjavajući moje biće slatkim čudom postojanja.
Srcem se osvjedočih da nikad nije tijesno tamo gdje vlada sloga i red,
da plod nikad nije kiseo ni gorak kad se natapa ljubavlju.
Nije ubog onaj tko živi u skučenom prostoru, već onaj tko nema
veliko srce, da ga čudesno raširi i zakrili nadolazeći život,
a siroče, bokćec je samo onaj tko nema nikog pored sebe
da ga hrani i brani, da ga grije i s njime druguje.
 |
. |
 |
|
 |
 Josip Bahat r. 1942. iz Komarnice 47. Ivan Sačer r.1939. iz Struge 24. Mir vječni |
 Ozivaju se i žele sklopiti ženidbu Maja Čurila iz Struge 138 i Nikola Sova iz Sv. Petra. Ženidbenu zapreku javite župnom uredu. Vjenčanje je 29. srpnja u Sv. Đurđu. |
|