16. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariššto me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."
Lk 10,38-42
Žene su isto tako Božje miljenice kao i muški likovi, a udovice imaju i proročku kvalitetu u Lukinom narativnom slijedu.
Žene prilaze Isusu u vjeri u njega. I bivaju ozdravljene i biva im oprošteno.
Isus je rado zalazio k ljudima, osobito k prijateljima. Marta, Marija i Lazar bili su posebni njegovi prijatelji. U kući u kojoj je Isus, tu je i blagoslov. Isus u kući, svoj blagoslov prvenstveno želi posvetiti čovjeku. I naša “nutrina” naše srce je stan, dom u kojem Isus želi prebivati. Zato se ovo evanđelje vrlo često koristi i kao poziv na kontemplaciju, na sabranost. To je pokušaj da čovjek uđe u nutrinu svoga srca i da u njemu otkrije prostor koji bi Isus htio pohoditi. Mogu li ja Isusu dati mjesto u svome srcu? Možeš li ti Isusu dati mjesto u svojoj kući i u svome srcu? On bi htio doći, ne samo u tvoju kuću, nego i u tvoje srce, u tvoju “dubinu.” Imaš li za to hrabrosti i spremnosti? Jesi li kod kuće, odnosno jesi li u sebi sabran i spreman osjetiti želju za Isusom i njegovim pohodom? Isus ima neizrecivu moć da bude u ovom trenutku u svakom srcu koje mu otvori vrata. Primi ga i tako će nedjeljna misa biti susret s Isusom, kao što je Isus rado došao k Marti i Mariji. Ponašanje sestara oduvijek je bilo značajno u kršćanskom razmišljanju. Marta je posluživala, a Marija sjedila do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ. Sestre su se različito ponašale, što je izazvalo napetost.
Oduvijek je bilo izazovno pitanje: Što je važnije, služenje ili slušanje? Što je važnije, moliti ili raditi? Što je važnije, kontemplacija ili akcija? Za dati odgovore na ova pitanja treba šire razmatranje od današnjeg evanđelja. Isus, u ovom Lukinu evanđelju, ne kori Martu zato što radi, niti brani Mariju zato što ne radi. Isus kori Martu što zabrinuto, uznemireno radi a takvim radom ona može zanemariti nešto što je važnje. Marti je njezina gostoljubivost najvažnija, čak se može i posvađati sa svojom sestrom koja joj ne pomaže. Marija je shvatila važnost specijalnog gosta, Isusa. Ona ne želi propustiti priliku da čuje njegovu riječ - ona mu otvara 'vrata' svoga srca i sluša ga. Isus zapravo, svojom Božanskom riječju želi ugostiti domaćine. Marija ne želi da joj išta promakne. Ona je zaista odabrala najbolji dio, jer sve se drugo dade nadoknaditi, sve drugo je manje bitno. Nebo će i zemlja proći, ali neće proći Božja riječ. Marija je mirna, ona jednostavno sluša u miru i sabranosti. Ona je zaštićena od svakog izvanjskog nemira. Marija nije tjeskobno zabrinuta, nego smirena. Riječ Božja, Kristova, hrani ju i smiruje.
To je ono što Isus želi i Marti - da radi uz Božju pomoć, mir i molitvu.
Sv. Joakim i Ana, roditelji BDM
Sv. Joakim bijaše veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja.
 |
|
 |
|
 Dino Sabol. R.2013. sin Tihomira i Jelene Sabol iz Hrženice Dravska 5 |
 nitko al vjerojatno hoće |
 Ozivaju se Vukina Nikola r.1987. iz Hrženica Br. Radića 21 i Dijana Agatić r.1987. iz Vukmanića- župa Skakavac. Ženidba je 27.7.2013. u Pisarovinskoj Jamnici. Za ženidbenu zapreku javite župniku. |
 |
|