16. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Mk 6, 30-34
Gospodaru mojih sati i mojih godina, dao si mi mnogo vremena!!!
Ono je iza mene i preda mnom. Bilo je moje i bit će moje, a dobio sam ga od tebe. Zahvaljujemo ti za svaki otkucaj sata i za svako jutro koje vidim.
Molim te za brižljivost da svoje vrijeme ne ubijam, ne proigram, ne upropastim. Svaki sat je komad zemlje. Želio bi ga uzorati plugom, želio bi posijati ljubav i razgovore, da uzraste plod. Blagoslovi moj dan.
Hajdemo u planine, jer tamo nema zime…
Ljeto je i vrijeme odmora.
Danas nam Gospodin govori upravo o tome. O potrebi odmora.
I onog tjednog i onog svakodnevnog, ali i onog godišnjeg.
Vidjet ćemo da se to tiče i naše vjere, našeg duhovnog života.
Za vrijeme studija, dok sam se mučio oko većeg pismenog rada, jedan mi je kolega rekao: „Taj posao nije kao kad čovjek kopa kanal - što brže kopa, brže ide…“ Stvarno, koji puta, uza sav napor, posao jednostavno ne ide. Jer čovjek nije stroj, a ljudsko tijelo i ljudski duh ima neke svoje zakone.
A jedan od tih zakona jest zakon rada i zakon odmora.
Evo, ovih ljetnih dana Gospodin Isus nam govori upravo o tome - Otpočinite.
Naš osnovni stav vjere i povjerenje u Boga koji je sve stvorio, je da On sve uzdržava i svemu daje da napreduje. Mi smo tek suradnici, koji, u skladu sa svojim sposobnostima i sa svojom marljivošću, surađujemo na Božjoj njivi kojoj tek Bog daje rast i napredak. Zato, ne dajmo se zavesti „radoholičarima“,
onim vječito tjeskobnim užurbanima i kandidatima za srčane i i moždane iii ine udare. Baš kao što se ne želimo povoditi za onim lijenima koji zakapaju talent gospodarev. Naše je da „sadimo“ i „zalijevamo“, a neka Bog „dovrši u nama ono djelo koje je započeo“ stavivši nas u zvanje i okolnosti u kojima živimo. Zato, valja nam i moliti i raditi, ali se i odmarati. Koliko nam je god moguće, iskoristimo to. Ne u ljenčarenju i nezdravom iživljavanju, nego u raznolikom odmoru duha i tijela, da bismo i radosni i opušteni opet mogli poći „u borbu koja nas čeka“.
Umjerenost u radu i odmoru
Dok je lovac u pustinji lovio divljač, sablaznio se vidjevši staroga oca Antuna kako se igra s braćom. Starac mu je slikovito objasnio kako se pustinjak mora ponekad odmarati u igri s braćom, te mu reče:
– ”Stavi strelicu na luk i napni ga!”
Lovac napne luk. Nakon toga mu Antun ponovi:
– ”Napni još jače!” I on napne jače.
Starac i dalje poticaše: – ”Napni još!”
– Na to lovac reče: ”Napnem li previše, luk će puknuti.”
Tada ga starac pouči: – ”Isto se događa i u Božjem djelu. Budemo li braću tjerali da prekomjerno rade, brzo će posustati. Braći se, dakle, mora tu i tamo izići u susret.”
SVETA ANO I JOAKIME SVETI!!!
BOG JE VAŠE MOLITVE HTIO K SRCU UZETI.
PONESITE MU I DANAS MOLITVE RODITELJA
DA IM DJECA NJIHOVA BUDU UZROKOM VESELJA.
PODSJEĆAJTE RODITELJE DA VJERUJU U USLIŠANJA
ONOG SRCA ŠTO SE S POUZDANJEM
BOGU SVOME KLANJA.
 |
 |
|
 |
 Ignacije Bačani rođen 1937. Priles 24. b Mir im vječni! |
 Ozivaju se Jerko Šimić iz Bistrinaca i Snježana Kovaček iz Sv. Đurđa, Br. Radića 30. Vjenčanje je 28.7. u Sv. Đurđu. Javite ženidbenu zapreku. |
|