16. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Lk 10, 38-42
Martin zahtjev, da Isus treba poslati Mariju, da joj pomogne, Isus odbija. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. Time nije snižena vrijednost onoga što Marta čini. Također i to mora biti. Povrće neće samo sebe oprati. I kuhanje nije automatski kao danas. Stol se neće sam pokriti. Treba se pobrinuti za posluživanje gosta. Rad nije suvišan. Ali je jedno potrebno: kompas. On je simbol za svijest, odakle dolazimo i kamo idemo. Bez toga postoji opasnost da svaki rad postane besmislen. Svi mi imamo iskustvo, kako je prostor u kojemu dolazimo k sebi, u kojemu slušamo, koji daje smisao našim danima, potreban od ugrožavajućeg rada. Tako se to događa u kući sestara. Isus ne umanjuje zrelost Marte; ali štiti prostor slušanja, u kojemu je Marija uz njega i traži njegov život.
Sveta Terezija Avilska, velika sveta žena koja je rođena pred petsto godina, jednom je napisala: "Vjerujte mi, Marta i Marija trebaju ići zajedno, da bi pogostile Gospodina i uvijek ga imale uza se." Ako se oboje događa iz ljubavi, poduzetno i smireno, tada to dvoje neće ići poprijeko, jer se dopunjuju. Uvijek biti samo pobožan i miran, a ne raditi, bilo bi isto tako krivo, kao kad bi čovjek stalno bio hektičan i poduzetan. Oboje pripadaju zajedno, jedno bez drugoga ne ide. Isus treba obje sestre: Martu i Mariju.
Naše gostoprimstvo
Božja nas riječ potiče na gostoprimstvo, gostoljubivost, čovjekoljubivost. Čini se da je to u prijašnjim vremenima bilo puno potrebnije. Naime, putovi su bili loši, putovanja spora, hrana oskudna. Ljudi su jednostavno bili upućeni jedni na druge. Međutim, ima li i danas prostora za gostoljubivost? Itekako ima. Ako možda i nismo danas toliko siromašni, ako i imamo dobre ceste i brz prijevoz, ako i ne oskudijevamo svagdašnjom hranom, ipak smo danas, možda i više nego prije, potrebiti drugog čovjeka, jer smo toliko puta sami, otuđeni, bezvoljni, potišteni. Zar ne možemo i danas dati i učiniti toliko toga? Abraham je „potrošio“ svoja dobra i k tome cijeli dan vremena na one nepoznate i tajanstvene putnike. Reklo bi se: i isplatilo mu se. Točno, ali ne nužno u doslovnom smislu. Naime, samo darivanje ispunja darovatelja jednako kao darovanoga. Kada nekome činimo dobro, nužno činimo dobro i samima sebi. Pa kad se, vezano uz ovu zgodu s Abrahamom, ili možda uz zgodu Isusa u kući Marte i Marije, prenesemo u naš sadašnji život, zar ne da i mi danas itekako možemo dati ono najvrednije – svoje vrijeme, svoju spremnost da saslušamo, svoje srce? Danas ćemo – hvala Bogu da je tako – u našim redovitim prilikama rjeđe imati slučaj da gladna nahranimo, ali ćemo često biti u prigodi da svome bližnjemu poklonimo svoje vrijeme, svoju pažnju, svoju ljubaznost. Naravno, i u ovom slučaju možemo i trebamo početi od naše obitelji. Toliko puta su naši ukućani, naši najbliži žedni naše pažnje, naše strpljivosti, naše lijepe riječi. Obična pristojnost, prema pravilima lijepog ponašanja može unijeti puno svjetla u život onih koje susrećemo, s kojima živimo i radimo, s kojima se nalazimo u učionici, autobusu, radnom mjestu, crkvi… I, ne zaboravimo ono što Isus veli: „Što god ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili.“
Nije uvijek jednostavno razumjeti Isusove riječi i postupke !!!
Štoviše, Isus je koji put upravo paradoksalan, kao da protuslovi samome sebi. Evo jedne takve zgode iz Lukina evanđelja (Lk 10, 38-42). Isus je gost u kući Marte i Marije (i brata im Lazara) gdje je uvijek imao mogućnosti za odmor nakon dugih pješačenja od Galileje preko Samarije sve do Judeje. Eno ga kako leži za stolom (kako je onda bio običaj). Gosti se i tumači sustolnicima Božju riječ. Marija sjedi do njegovih nogu i upija svaku riječ. Zaboravila je da bi kao domaćica trebala gosta posluživati. Njezina sestra Marta, očigledno poduzetnija i okretnija, bila je veoma zauzeta posluživanjem (uz Isusa su bili i njegovi učenici). I onda se Marta žali Isusu na Mariju koja joj ne pomaže. Isus na njezino iznenađenje odgovara: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.“ Evo paradoksa: nakon što je to izrekao, Isus se nastavio gostiti onim što mu je Marta poslužila. Mariju hvali, a iz Martinih se ruku gosti. Kako to razumjeti? Ključ je, čini mi se, u onome „brinuti se i uznemiravati“, odnosno – kako to Isus na drugom mjestu veli – „tjeskobno se brinuti“. Upravo je to ono što nam se svakodnevno događa. Kao prvo, često se tjeskobno brinemo zbog nečega što ne možemo promijeniti: zdravlje, postupci nekih ljudi, okruženje na poslu, gospodarska i politička situacija… Nadalje, tjeskobno se brinemo uglavnom – recimo tako – za ovozemne vrijednosti: posao, uspjeh, potrošnja, životni standard. Sve su to stvari – priznajmo! – koje nas na duge staze ne mogu ispuniti. „Ne živi čovjek samo o kruhu“, veli Isus na drugome mjestu. Osim kruha – i inih svakodnevnih potreba – čovjeku treba ljubavi, razumijevanja, dobrote, praštanja, mira u duši… Vjerojatno je to Marije slušala i htjela čuti. Smatrala je da je to važnije od nekih izražaja gostoprimstva. Možemo to i ovako gledati. Objed koji je Marta pripravila, davno je pojeden. Isusove su pak riječi ostale. Barem za one koji vjeruju da čovjek ne živi samo od kruha.
 |
HodočašćeTRSAT - 17.8.2019. - (Moščenićka Draga) - Cijena karte je 120 kn. Svakog hodočasnika, dijelom od 60 kn sponzorira naša Općina. Poslije podne kupanje. Javite se ili meni ili zvonarima |
 |
|
 Lino Oršoš sin Gabrijele i Senada Horvat iz Sesveta Teo Kovaček sin Marije i Aleksandra iz Hrženice, Varaždinska 14 Lana Novak kćerka Tanje i Zorana iz Hrženice, Vinogradska 23 |
 Mir vječni! |
 |
|