17. kroz godinu
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Iv 6, 1-15
Današnja Božja poruka govori nam o kruhu i Isusu Kristu.
Naglasak je na kruhu koji je neophodan za naš svagdanji život, mnogi ostavljaju svoja ognjišta, polaze u svijet kako bi osigurali egzistenciju, drugim riječima kako naš narod voli reći "koru kruha".
I Isus je uvidio taj problem, i ne bježi od njega samo s tom razlikom da se on ne da zavesti kao mnogi koji su osigurali egzistenciju zaborave na Boga i na svoje najbliže, zbog te borbe za svagdanji kruh dogodi lom u obitelji.
Umnoženjem kruha u pustinji Isus ponajprije daje zahvalu Bogu, time izražava čin povjerenja u Oca a nakon toga dijeli ga onom mnoštvu. Njegova zahvalna molitva Bogu bila je dosta da se od nekoliko kruhova i riba svi nahrane i da još preostane dvanaest košara ulomaka.
Reakcija mnoštva, nakon što su se nasitili, ne poklapa se s Isusovom namjerom koju je imao s ovim čudom. Oni su ostali usredotočeni samo na njegovu čudesnu moć i na kruh koji su blagovali, ne pitajući dublje za tajnu njegove osobe i smisao njegova poslanja. Zato je razumljiva i njegova reakcija:"Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam". Oni i on dva su različita svijeta. On će im kasnije predbaciti što traže propadljivu hranu, a ne onu koja ostaje za život vječni, nazivajući istodobno sebe "kruhom koji je s neba sišao".
Sve svoje čudesne znakove Isus čini da bi ljudi shvatili da je on došao da svi imaju život u izobilju. No, kolika je naša ljudska navezanost na čuda i posjedovanje, na naše političke i zemaljske predodžbe, konstatira se na kraju današnjega evanđelja. Isus se sklanja od mnoštva, bježi, jer ga nisu, jer ga nismo razumjeli. Nije došao da pravi čuda i da time postane kralj, nego da uputi ljude da se posve oslone na Boga, na njegovu riječ. Isus nije došao da vlada kraljevanjem ni tiranijom, tamnim silama ni čudesnim moćima, nego jednostavnom i susretljivom blizinom i služenjem. Nikoga ne ucjenjuje ni čudom ni hranom, nego nudi oslobađajuću riječ, ljubav koja daruje smisao, osnažuje zajedništvo, stvara i materijalno blagostanje.
Sveti Ignacije Loyolski
(dvorac Layola, 1491. - Rim, 31. srpnja 1556.), osnivač reda Isusovaca. Rođen je 1491. u dvorcu Loyola, dijete baskijskog nižeg plemstva, odgojen na dvorski način, u službi cara Karla V., ranjen kod obrane tvrđave Pamplone 1521., na ranjeničkom krevetu u očinskom dvorcu doživljava osvijetljenje. Nakon pohoda Gospinom svetištu u Montserratu ostaje skoro čitavu godinu u Manresi, gdje eksperimentalno doživljava osnovne zasade svojih Duhovnih vježbi koje će odigrati kapitalnu ulogu za duh i organizaciju buduće Družbe Isusove. Nakon toga poduzima hodočašće u Sv. Zemlju. U Barceloni uči latinski. U Alcali i Salamanci započinje studij filozofije. Zbog svojih ideja pod budnim je okom španjolske inkvizicije. Ostavlja domovinu i nastavlja teološke studije u Parizu (1528.-1530.). Stanuje u College Montaigu gdje su studirali Erazmo i Calvin. U Parizu se okružuje odličnim mladim studentima i kasnijim suosnovateljima Družbe Isusove. To su Petar Faber, Franjo Ksaver, Jakob Laynez, Alfonzo Salmeron, Simon Rodriguez i Nikola Bobadilla. S njima 15. kolovoza 1534. na Montmartreu polaže zavjete siromaštva i čistoće s obećanjem da će poći misijski djelovati u Sv. Zemlju. Ukoliko se to tijekom godine ne bi moglo ostvariti, tada će se i on i njegovi drugovi dati na raspolaganje papi da ih on rasporedi na poslove gdje i kako bude htio. Pariške studije završio je s magistarskom diplomom iz filozofije i teologije.
Kako se nakon toga putovanje u Sv. Zemlju nije moglo ostvariti, daje se spomenuta skupina na raspolaganje rimskome papi. Dolazi do prve zamisli budućega Reda što se kasnije i ostvaruje, potvrdom Pavla III. bulom »Regimini militantis Ecclesiae« 27. rujna 1540. u kojoj se nalazi Formula Instituti, osnovni nacrt ili temeljno pravilo Reda. Iz njega se razabiru glavne karakteristike Ignacijeve ustanove, koje će kasnije razraditi u Konstitucijama.
 |
|
 |
|
 Goran Hadari r.1982. iz Prilesa 24 i Valentina Petak r.1986. iz Prilesa 1. |
 |
|