17. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam Iv 6,1-15
Isusu je dovoljno 5 kruhova i 2 ribe. Ako jedan daje sve što ima, onda će i drugi biti siti. Ne radi se o tome da ja moram učiniti prevelik napor. Radi se o tome da svim srcem darujem ono što imam. To može biti moja radna snaga za obitelj, moje vrijeme za ljude, moja briga za bolesne, moje sposobnosti za zajednicu, mali prilog za ljude u bijedi. Isus mijenja ono što izlazi iz srca, tako da će svi biti siti i da će biti za sve.
Kad se mnoštvo nasitilo reče učenicima: „Sakupite preostale ulomke da ništa ne propadne."
Isus nam je dao primjer. Trebamo malene stvari shvatiti ozbiljno. To je normalan put našega života. Ako sve to shvatimo ozbiljno, sve činimo dobro i s ljubavlju ispunimo, onda će ta naša svagdašnjica biti mjesto u kojemu možemo hvaliti i susresti Boga.
Danas, 26. srpnja Crkva slavi spomendan sv. Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije. U našem narodu je posebno raširena pobožnost prema svetoj Ani, pa tako postoje različite molitve toj svetici, koje mnogi svakodnevno mole, a napose u vrijeme oko blagdana i na sam dan. Danas Vam preporučam jednu devetnicu svetoj Ani – za supruge i majke, koja se moli ili na devet utoraka ili na devet dana prije samog blagdana (od 17. do 25. srpnja). Devetnica je preuzeta s foruma Stvoreni za nebo, gdje se mogu pronaći i druge molitve.
„Sveta Ano, majko Kraljice svih svetih, isposluj mi kod Isusa po Mariji milost dobra odgoja moje djece, o čemu ovisi i moja cijela vječnost. Kao što si ti svoje dijete Mariju u najnježnijoj dobi donijela u hram i prikazala Gospodinu, nauči i mene, kako ću svoju djecu od najranije mladosti za vječni život odgajati zajedno s njihovim ocem, a svojim mužem. Daj da ne marim manje za duh i srce svoje djece, nego li za njihovo tjelesno dobro, daj mi razum i snagu, da kod teškog toga posla, dječjeg odgoja, uvijek upoznam pravi način i to svom snagom provedem. Daj da djecu odgojim uputama i opomenama, po potrebi i kaznama, ali prije svega dobrim primjerom riječju i činom. Pomozi mi, dobra majko, da odgojim svoju djecu za sluge Božje i svece, koji su pozvani da zauzmu u nebu prazna mjesta palih anđela. Daj da sa svojom djecom i po njima dođem jednom uz svoga muža u vječno blaženstvo. Amen
Drago mi je što neki roditelji sa svojom djecom
rado hodočaste u naša marijanska svetišta.
To je lijepo, jer takvi događaji donose blagoslov obiteljima.
O tom najbolje svjedoče djeca koja se raduju hodočašću,
za njih je to osobiti događaj. Pozivam Vas, dragi roditelji,
drage obitelji, da u godišnji plan života svoje obitelji
uvrstite i zajedničko hodočašće čitave obitelji u naše
Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke...
Neka sva vaša obitelj tog dana hodočasti k Majci Božjoj
i Majci vaše obitelji. Neka to bude dan molitve,
dan svete ispovjedi, dan blagoslova za vašu obitelj.
Zašto je mnoštvo, koje opisuje današnje Evanđelje, postalo gladno? Zato, jer je išlo za Isusom. Da su ti ljudi ostali u svojim domovima, mogli bi si lako priuštiti redovni obrok večere. Snaga Isusovih riječi i izvanrednost Njegovih djela digla ih je na noge i spremila na put. Išli su za Njim na goru da Ga slušaju i — ogladnjeli su.
Krenuti dan-danas za Isusom znači za mnoge nešto slično. Možda neće baš biti gladan, ali možda će još morati slušati, da je nazadan, zaostao, da još nije progledao, i slično. Pravo mu bilo, zašto ide za Isusom!
Neka ne bude zabrinut! Isus misli na njega. Istina, neće ga posjesti za bogato prostrt stol, obložen narescima, šunkama i sitnim dobrima. Zapovijedit će ti da sjedneš na travu, a poslužit će ti ječmeni kruh i suhe ribe. Ali obojeg će biti na pretek, da će još ostati. Isus ne mazi naše želuce. Odmjeri im, koliko im je potrebno. Ali zato to više brine za duhovnu hranu. Dobit će onaj, tko se bude trudio za nju. Sposoban mora biti otrgnuti se od kuće, od bogate smočnice i punog stola. Spreman mora biti uspeti se s Isusom na goru, napeti uho i otvoriti srce, a brigu za večeru prepustiti Njemu.
Isus je mogao nahraniti mnoštvo sam, bez pomoći i sudjelovanja bilo koga. Radije je posegnuo u košaricu nepoznatog dječaka. Njezin sadržaj je blagoslovio i iz nje dijelio apostolima. Apostoli su zatim dijelili dalje.
Isus bi sebi i danas mogao u svemu pomoći. Radije poseže u naše skromne košarice. Ako su male, neugledne i grubo pletene, ništa zato. Isto, ako je u njima samo ječmeni kruh, samo da nisu prazne.
 |
 |
 |
 Zlata Sabol r.1939. iz Struge 63. |
 |
|