18. nedjelja kroz godinu
„Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: ´Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.´ A Isus im reče: ´Ne treba da idu, dajte im vi jesti.´ Oni mu kažu: ´Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.´ A on će im: ´Donesite mi ih ovamo.´ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od pretilih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.“
Mt 14,13-21
Slični Sinu Božjem – prvorođencu među braćom
Bog nas je predvidio i predodredio da budemo jednaki slici njegova Sina (usp. Rim 8, 29). Te tajanstvene riječi pozivaju nas da se malo dublje zamislimo što nam Bog hoće reći preko sv. Pavla. Mi smo jednaki slici Isusa Krista. Mi smo kao On. Mi, katolički vjernici, slika smo Isusa, koji je zajedno s nama čovjek, i koji je ujedno zajedno s Ocem Nebeskim pravi Bog. Odmah nam dolazi na pamet još jedna izreka Svetog Pisma gdje je također riječ o tome da je čovjek slika. Sjećate se te izreke? Ona glasi: Bog stvori čovjeka na sliku Božju, muško i žensko stvori ih (usp. Post 1, 27). Svaki čovjek je, dakle, slika Božja, a ne samo čovjek kršćanin, ne samo čovjek katolik. A da li je svaki čovjek također slika Isusa Krista? Svaki čovjek nije slika Isusa Krista. Slika Isusa Krista su samo njegova braća. A njegova braća su oni koji su krštenjem postali novi otkupljeni ljudi i koji su na taj način postali članovi novog naroda Božjeg, a to je Crkva.
Mi smo, dakle, slika Isusova. Mi smo, dakle, Njegova braća i sestre. Mi, kršćanski vjernici, činimo taj narod Božji u kojemu su svi braća i sestre u Isusu Kristu. On je prvorođenac među nama koji smo braća i sestre. Isus Krist je naš brat jer je Njegov nebeski Otac i naš Otac. Jesmo li svjesni te stvarnosti? Možda premalo mislimo na činjenicu da je Isus Krist naš brat i da je Njegov Otac i naš Otac. A baš je ta istina naše vjere jedinstvena u povijesti čovječanstva. Ona je za nas utješna i spasonosna. Ona nas čini ponosnima i samosvjesnima u ovom svijetu. Po njoj mi dobivamo svoje ljudsko dostojanstvo. Nitko i ništa nam ne može oduzeti to kraljevsko dostojanstvo djece Božje. Ničega i nikoga na ovom svijetu ne moramo se bojati, kaže nam Pavao u istoj poslanici. I dodaje: mi jesmo i bit ćemo konačni pobjednici po ljubavi Božjoj u Isusu Kristu
Božje lice
Gospodine, da mi je vidjeti Te!
Da mi je gledati Te i ostati u Tvojoj ljubavi!
O, da mi je ostati ovako u kontemplaciji; uronjen u beskraj ljubavi Tvoje - da mi je ostati ovako zauvijek!
A glas iz oblaka govoraše: «Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!»
 |
 |
|
 |
|
 |
 |
|