19. nedjelja kroz godinu
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
Mt 14,22-33
Biti žrtva za drugoga
U meditaciji prije tri nedjelje govorili smo o potrebi za utjehom kod svakog čovjeka. Spoznali smo da i mi kao vjernici hodočastimo na određena sveta mjesta, primjerice na Mariju Bistricu, u Ludbreg, također s istom tom namjerom da tamo nađemo utjehu za sebe koja će nam pomoći podnositi neku patnju, očuvati nas od beznađa i žalosti. Dobivena utjeha će nas ojačati i dat će nam volju i spremnost za novi početak na životnom putu. Današnja liturgija stavlja nam pred oči jednu drugu stvarnost našeg života: mi smo potrebni utjehe, ali mi smo također pozvani da utjehu dajemo drugima. Tko je dobio milost utjehe, toga Bog poziva da bude tješitelj. To je ta divna stvarnost u odnosu između Boga i nas vjernika: da od utješenih postajemo tješitelji.
To isto se događa i na drugim područjima našeg života. Bog nam oprašta našu krivnju te stoga i mi trebamo oprostiti našim dužnicima. Bog nam iskazuje ljubav te stoga trebamo i mi ljubiti bližnjega.
Žrtvovati se za drugoga, biti žrtva za drugoga, to je temeljna poruka Isusovog života. Njegov život, njegova smrt i njegovo uskrsnuće bili su jedinstveni dokaz te poruke koju je Isus stopio u zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Mi želimo svim srcem Isusa u tome nasljedovati: želimo ići putem ljubavi prema Bogu i bližnjemu jer je to jedini put do spasenja. Tim putem želimo ići kao pojedinci, no isto tako tim putem želimo ići i kao zajednica vjernika, to će reći kao Crkva.
“Nema veće ljubavi nego kada žrtvujemo svoj život za bližnjega (usp. Iv 15, 13).“ To su Isusove riječi koje je proveo u djelo svojom smrću na križu i koje provodi u djelo svakog dana u svetoj misi. I svaki čovjek otvorenog duha razumije da je tome tako: da je položiti svoj život za drugoga najveći znak ljubavi prema bližnjemu.
Koga mi slavimo i častimo danas? One, koji su položili svoj život za obranu Domovine; one koji se svakodnevno žrtvuju pomažući teško bolesnima, nemoćnima. Odakle to da današnje takozvano sekularističko, nekršćansko društvo vjeruje u to da je žrtva, prije svega žrtva života, najveći dokaz ljubavi? Nije li to nasljedovanje Krista Gospodina? Nije li to ispunjenje Božjeg zakona u nama, koji nam poručuje da nema ljubavi bez žrtve; da je put žrtve jedini put k sreći, k spasu?
"Malovjerni, zašto si posumnjao?"
I danas nam Isus upućuje ove riječi, svaki put kad se osjećamo sami i nemoćni u olujama koje se često okomljuju na nas. To su bolesti ili teške obiteljske situacije, nasilje, nepravda..., koje u srce uvlače sumnju ili čak pobunu: "Zašto to Bog ne vidi? Zašto me ne usliša? Zašto ne dođe? Zašto ne pomaže? Gdje je onaj Bog Ljubav u kojega sam vjerovao? Je li to samo privid, obmana?"
Riječi koje je uputio prestrašenim i nevjernim apostolima, Isus i dalje ponavlja: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" I kao što je onda sišao s gore da bi bio s njima u nevolji, tako sada On, Uskrsli, i dalje dolazi u naš život i hoda uz nas, postaje nam suputnik. Možda mu dovoljno ne vjerujemo, pa nam zato ponavlja:
"Malovjerni, zašto si posumnjao?"
Osim što predstavljaju prijekor, ove riječi su poziv da oživimo vjeru. Kad je bio s nama na zemlji, Isus je dao mnoga obećanja, rekao je primjerice: "Ištite i primit ćete..."; "Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati"; tko ostavi sve zbog Njega stostruko će primiti i život vječni baštiniti.
Sve dobivamo, ali potrebno je vjerovati u Božju ljubav. Da bi nam dao, Isus traži da barem priznamo kako nas On ljubi.
Međutim, često se uznemirujemo kao da se sami moramo suočiti sa životom, kao da smo siročad, bez Oca. Poput Petra više pozornosti posvećujemo nemirnim valovima za koje se čini da će nas potopiti, nego prisutnosti Isusa koji nas prima za ruku.
Ako se zaustavimo i promatramo boli, probleme, poteškoće, utopit ćemo se u strahu, u tjeskobi, u beznađu. Ali nismo sami! Vjerujmo da postoji Netko tko se brine za nas. U Njega moramo gledati! Uz nas je i onda kada ne primjećujemo njegovu nazočnost. Vjerujmo mu, imajmo povjerenja u Njega i utecimo mu se.
Kad je vjera u kušnji, borimo se, molimo, Poput Petra koji je kriknuo: "Gospodine, spasi me!" ili poput učenika u sličnoj situaciji: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On nam nikad neće uskratiti svoju pomoć. Njegova je ljubav istinita i on uzima na sebe svaki naš teret.
 |
Djelatnici župnog caritasa, pjevači, marijini legionari i zvonari sretno se vratiše nakon studijskog putovana svojim kućama. Ove godine srcem smo doživjeli Jastrebarsko, (župnu zajednicu, franjevački samostan i gradski muzej). Igrali smo se, pazi igrali (ko kad smo bili mala djeca) na „Pastirskim igrama“ u Volavlju. Poslije okrepe nastavili smo putovanje našim prekrasnim Žumberkom, počevši Krašićem, pa Žamarje da bi u popodnevnim satima stigli u župu Sošice i posjetili župne crkve i etnografski muzej časnih sestra Bazilijanki. Pješice smo otišli do jame Jazovke - mjesta masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana. Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine. Pri povratku posjetismo i stari mlin u Čunkovoj Dragi gdje smo u svečarskom tonu proslavili petu godišnjicu župnog karitasa. Bogu fala na petom studijskom putovanju i svim blagodatima u tom danu. |
 |
|
 |
|
 |
 |
|