19. nedjelja kroz godinu

Lk 12,32-48
Moja je vjera potraga.
Moja je vjera prihvaćanje
Da je Život veći u Zemlji obećanoj.
Koliko li smo se samo puta mi stariji susretali s akcijom: "Ništa nas ne smije iznenaditi!" Ta toliko razvikana manifestacija bivših vremena znala nas je toliko puta razveseliti, jer je bila odgađana zbog lošega vremena. Takav stav je bio toliko simpatičan koliko i tragičan. Bit same akcije se brisao nečim čime se nije smio brisati. Zašto? Ljudi nisu imali dovoljno hrabrosti izložiti se riziku te akcije zbog ružnog vremena. Zapravo, bojali su se slabog efekta te akcije i onda su je odgađali.
"Kraljevstvo nebesko" je akcija svih kršćana koja ne trpi odgode. Njezina vrijednost je upravo u tome što odražava stopostotnu spremnost i odaziv svih pozvanih. Nažalost, i u ovoj akciji događaju se otkazi. Ljudi nisu spremni odvažiti se ići u rizik Kraljevstva Nebeskog koje je navješteno, ali se još ne vidi. Radije su spremni prihvatiti ono što vide, ali ih odvlači od bitnoga. Upravo stoga nam je i upućena Isusova riječ u današnjem Evanđelju: "I vi budite pripravni jer u čas kada i ne mislite Sin Čovječji dolazi!" Da li ćemo se dati iznenaditi??? Ovisi o nama.
Vaš župnik!
Upravo ovih tjedan su mnogi od nas kao turisti na putu s autom. Povećanjem broja vozila uvijek jasnije osjećamo: tko želi doći do cilja treba budnost i spremnost na reakciju, jer inače dovodi u opasnost sebe i druge. Budnost je riječ koju susrećemo i u današnjim tekstovima Svetoga pisma. I usporedba s autom nije neprimjerena kako se na prvi pogled čini: ako naša vjera nije budna i spremna na reakcije, ona iz očiju gubi svoj cilj i riskira da se izgubi u besmislu i praznini. Svako od tri biblijskih čitanja pojašnjava nam drugi vid budnosti.
Budnost razvija osjetljivost za Boga, za ljude, za ponašanje u određenim životnim situacijama. Za sve vjernike su potrebni osnovni stavovi kao odvajanje od materijalnog bogatstva, očekivanje ponovnog dolaska Gospodina i vjernost u ophođenju s od Boga povjerenim dobrima i ljudima. Ti temeljni stavovi nisu neki apstraktni principi, nego postaju životni u ophođenju s konkretnim ljudima i u konkretnim situacijama. Kako se ponašamo prema Bogu i prema ljudima? Da li ih fiksiramo na određenu ulogu? Puštamo li da Isus vrijedi samo u nekim dijelovima našega života? Današnje Evanđelje jasno nam pokazuje da nepažljivost i nedovoljna osjetljivost imaju negativne posljedice, kako za naš odnos prema svijetu, tako i za odnos prema Bogu. Budnost pak i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo. Očekivanje Gospodina postaje konkretnim samo u ljubeznom ophođenju sa svim stvorenjirna.
Zašto Bog šuti?
Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.

I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je bogataš, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik. Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.
Bogataš je bijesno povikao na mladića, “Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!” Mladić je u čudu odgovorio: “Ja nisam ukrao nikakav novčanik!” Bogataš je odvratio, “Još i lažeš, odmah da si ga vratio!“. Mladić je ponavljao, “Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakvu torbu ni novčanik“. Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: “Prestanite!” Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao šutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah je otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu: ”Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu.“
“Gospodine – reče Haakon – kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?“
Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: “Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik , jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim“. To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.
Mi se često pitamo: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve… Zašto Bog šuti? Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima … ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost (Heb 13: 8). Bog nam odgovara i u tišini… mi moramo biti spremni da ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.
![]() |
|
![]() |
|
![]() Viktorija Đurkin r.2011. kćerka Sonjei Kristijana iz Komarnice Mariano Vručina sin Marijana i Milene iz Hrženice Br. Radića 14 Adriana Potočnik r.2012. kćerka Gorana i Sanele b r 2004. kćrka Gradimira i Sanele Modrić Gabriel, Dorotea i Karla djeca Maria Modrić i Slađane Sudec iz Komarnice L. 37. |
![]() |
![]() Kristijan Đurkin i Sonja Grd Marijan Vručina i Milena Uranić |
![]() |
|