19. nedjelja kroz godinu
“Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” “Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.” “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” “A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” Nato će Petar: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?” Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” “No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.” “I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.” »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Lk 12, 32-48
Često spominjem za današnje vrijeme i čovjeka
koji u njemu živi da vlada beznađe i da,
što idemo dalje, da je sve veća tupost besciljnosti.
Čovjek kao da je izgubio nadu u svome životu, zato se tješi i hrabri ponudama i sredstvima što mu nudi civilizacija; droga, alkohol,
Budite pripravni
Vozači dobro znaju što znači krenuti na put s „ćelavim“ gumama, kad čovjek sam sebi kaže: „Valjda će izdržati…“ A ako ne izdrže ili ako zakažu u zahtjevnim okolnostima, onda posljedice mogu biti tragične. To su očito vrlo opasne igre. Znamo mi vrlo dobro da bi bilo potrebno da je automobil uvijek ispravan i spreman na put, pa se onda ne trebamo bojati neugodnih iznenađenja.
Upravo nam to danas Isus govori (Lk 12, 32-48). Veli: „Neka vam bokovi budu opasani, a svjetiljke upaljene.“ Ako je sluga uvijek pripravan, ako je sve svoje dužnosti redovito obavljao, onda u tome slučaju uopće nije bitno u koji će čas gospodar banuti: o ponoći ili pred zoru, u rano jutro ili u sneno poslijepodne. Naprotiv, ako je čovjek nemaran i lakomislen, onda nevolje vrlo lako mogu nastupiti. Naši školarci to vrlo dobro znaju. Pouzdaju li se često u svoj „instinkt“ misleći kako ih sutra profesor sigurno neće pitati, onda se lako može dogoditi nevolja u vidu loše ocjene. Naprotiv, ako je učenik redovit u svom radu, onda zna da ne može doći do nekih ozbiljnijih neprilika.
Slično bismo mogli gledati i na naš kršćanski život. Mirno nastojimo živjeti kršćanski i svednevice se trudimo slijediti kršćanska načela. Jer, i u našem kršćanskom životu odgađanja mogu biti veoma opasna. Svjestan sam da bih trebao učiniti neke zaokrete u svom životu, poduzeti neke odlučne korake… I odgađam. I što više odgađam, to mi je teže započeti. Biti budan znači neprestano se truditi oko dobra.
Sad dolazimo i do onog drugog. Do straha i tjeskobe. Možda se nekoć strah Božji „strašno“ shvaćao, pa su ljudi nekako živjeli u strahu i tjeskobi oko svoga vječnog spasenja (kao da bi Bog jedva čekao da nas „uhvati na krivoj nozi“). A strah nas paralizira. Onaj tko se boji, neprestano je u tjeskobi pitajući se hoće li sve ispasti kako treba. Upravo kao vojnik koji prije smotre nervozno provjerava svaki djelić odore i opreme, koji do zadnjeg časa pregledava svako dugme, svaki zakutak. Htio -ne- htio smotra, pregled, „inspekcija“ postaje sama sebi svrhom.
Bitno je drugačiji stav kršćanina pred Bogom. Mi smo Gospodnji narod, dio Kristova tijela. U nama djeluje Duh Božji. Pred Bogom stojim kao dijete. Dijete koje je često nespretno, zaboravljivo, koji puta nezahvalno, ali koje u biti ipak ljubi svoga Oca. Pred Bogom stojim kao dijete uzdajući se u njegovu dobrotu, u njegovu milost. Svjestan sam svojih slabosti, ali se uvijek iznova, svednevice, njemu vraćam. I tu nema one ružne računice da ću pričekati s molitvom ili misom dok budem imao više vremena, da ću Boga „podmititi“ u neka posebna blagdanska vremena obdržavanjem nekih vjerskih običaja. Nema mjesta računici da ću se ipak pred smrt ispovjediti. Jednostavno, kao dijete uvijek stojim pred Gospodinom. Sa svojim slabostima, ali i sa svojom vjerom, nadom i ljubavlju.
I bdijem. U svakodnevnoj molitvi, u svakodnevnom nastojanju oko dobra. Bdijem nastojeći ljubiti Boga i bližnjega. Bdijem po svojoj nedjeljnoj misi, po svojem trudu oko mira. Bdijem nastojeći da me životom vode Kristova blaženstva.
I pjevam: „Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se
 |
 |
|
 Mateo Novak sin Saše i Martine iz Komarnice 29. |
 Dragutin Bohnec r.1950 iz Hrženice, Kr. Tomislava. Mir vječni. |
 Ozivaju se Vedran Horvatić i Nikolina Mikulić iz Sesveta i žele se vjenčati 20.8.2016 u Sv. Đurđu. Ženidbenu zapreku javite župnom uredu. Ozivaju se Nenad Petar Škerbić r.1980. iz Varaždina i Silvija Benc r.1988. iz Struge 72. Ženidba je 16.9.2016. u Varaždin. Ženidbenu zapreku javite župnom uredu. |
|