19. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Lk 12, 32-48
Obje pripovijesti o domaćinima traže čekanje. Evanđelist piše u vrijeme kada je, kod prvih kršćana, popustilo uvjerenje o skorom dolasku Isusa Krista. Učenici i učenice su se raspojasali i obukli su se odjećom navika, svakodnevice, pospanosti, briga i straha pred budućnošću. I zbog toga su bili nepokretni, poput invalida i u opasnosti da propuste veliki susret s Gospodinom.
Što znači opomena evanđelja o čekanju? Vrlo važno je da ostanemo pokretni i ne dopustimo da se ugasi vatra. Nada je uvijek obećana. Mogućnost da Gospodin dođe iza ponoći ostaje na snazi kako onda, tako i danas. Prije svih stvari postaje jasno da možemo računati s dolaskom Gospodnjim u naš život. Čak i u najdubljoj noći. Njegov pojavak je često neočekivan i nepredvidljiv.
I pripovijeda se još jedna noćna pripovijest: o domaćinu koji je budan da ne dođu lopovi, kradljivci. To ne znači da trebamo svakoga dana živjeti u strahu da nam se ne približi kradljivac, kao da je to zadnji dan. Ali trebamo biti spremni za iznenadni dolazak Gospodinov. I ne trebamo se plašiti njegova dolaska. On je Isus iz Nazareta, čiji život do smrti pokazuje: Bog dolazi k ljudima s puno ljubavi da spašava i liječi, ali uvijek iznenada.
Sören Kierkegard pripovijeda sljedeću priču: neki putujući cirkus zastao blizu sela. Stanovnici sela se radovali zbog novosti. Cirkus je trebao početi igrati malo podalje sela, u cirkuskom šatoru. Skoro su svi stanovnici sela gledali priredbu. Posebno je cirkuski klaun razveseljavao stanovnike sela svojim šalama. A tada se dogodi nešto nepredviđeno, neočekivano. Prije zadnjeg čina, na binu još jednom skoči klaun, iako je njegova točka davno prošla i počne vikati: „Vatra u selu, vatra u selu. Gori selo."
Seljaci nisu pohitali van, nego su ostali daljena svojim mjestima. Smatrali su da je sve to jedna dobra klaunova šala, jer je u onom svom kostimu trčao naokolo i vikao: "Gori, gori". Stanovnici sela su to shvatili kao izvanrednu točku, pljeskali, smijali se, pljeskali i pljeskali. A klaun je pokušavao uvjeriti seljake u ozbiljnost situacije, no nitko mu nije vjerovao, jer on je samo klaun koji može misliti jedino kako zabaviti publiku. I kad su ljudi konačno shvatili što se dogodilo, bilo je kasno, selo je izgorilo - potpuno.
Na ovoj pripovijesti možemo objasniti tri temeljne postavke današnjih čitanja:
Tko je budan, taj gleda preko sadašnjeg trenutka.Tko je budan, taj ima hrabrosti za pokret. Budnost razvija osjećaj za Boga i ljude. stanovnici sela su dali klaunu određenu ulogu i nisu ga prihvaćali ozbiljno.
Gdje se to događa sa mnom? Gdje ja tako postupam s ljudima u mojoj okolini? Gdje ja tako postupam s Isusom i određujem mu samo jednu, određenu ulogu koja vrijedi samo u jednom dijelu moga života? Tekst iz Lukina evanđelja objašnjava takvo ponašanje - da ne shvaćaju ozbiljno skori dolazak Gospodinov, a niti ozbiljno prihvaćaju suradnike (postupali su s njima neljudski, čak ih pokušali ubiti, istući) pa sve iznenada može biti kasno. Manjak osjećaja ima svoje posljedice, koje izlaze iz ponašanja samih ljudi. Budnost, otvorenost za Boga i ljude izgrađuje nerazorivo zajedništvo.
Priča o šalici za čaj
Ušli su u trgovinu: “Smijem li pogledati?” upitao je suprug. “Nikada još nisam vidio takvu šalicu. Prekrasna si. Odjednom šalica progovori: “Slušaj, nisam ja uvijek bila šalica za čaj”, počela je svoju priču. Jednom sam bila glina. Moj me gospodar tada uzeo i valjao… mijesio, okretao… ponovno i ponovno… i ponovno. Vikala sam: “Ostavi me na miru!” Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: “Ne još.” Zatim me stavio na lončarsko kolo. “Odjednom sam se vrtjela i vrtjela… i vrtjela… i vrtjela. “Prestani! Imam vrtoglavicu!” – vrisnula sam. No, gospodar je samo kimnuo glavom i rekao: “Ne još!”
Nakon toga me stavio u pećnicu. Nikada nisam osjećala toliku vrućinu.
Pitala sam se zašto me želi spaliti. Vikala sam i kucala na vrata pećnice. Mogla sam ga vidjeti kroz otvor i mogla sam čitati s njegovih usana dok je kimao glavom: “Ne još.” Napokon, vrata su se otvorila. Odahnula sam! stavio me na policu. Počela sam se hladiti. “Tako. To je već bolje,” rekla sam. No odjednom me počeo četkati. I cijelu me obojio. Pare su bile strašne. Mislila sam da ću umrijeti: “Prestani!Prestani!” preklinjala sam ga plačući. A on je ponovno samu kimnuo, rekavši “Ne još”.
Tada me odjednom vratio u pećnicu. No, ne u onu prvu, već u dvaput topliju. Bila sam sigurna da ću se ugušiti. Preklinjala sam, molila, vrištala, plakala. Cijelo sam ga vrijeme mogla vidjeti kroz otvor kako kima i govori: “Ne još.” Bila sam uvjerena da nema nikakve nade i da neću uspjeti. Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila. On me uzeo i stavio na policu. Nakon sat vremena dao mi je ogledalo i rekao mi: “Pogledaj se.” Pogledala sam se…: “Pa to nisam ja! To ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!” “Želim da znaš,” rekao je tada, “kako sam znao da te boli dok te mijesim i oblikujem, ali da sam te ostavio onako, osušila bi se. Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču, ali da sam stao, zdrobila bi se. Znam da je boljelo i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici, ali da te nisam stavio onamo, slomila bi se. Znam da su pare bile strašne kad sam te četkao i cijelu te obojio, ali vidiš, da to nisam učinio, nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu.
I da te nisam vratio u drugu pećnicu, ne bi dugo poživjela, lako bi se razbila. Sada, ti si završeni proizvod. Sada si ono što sam imao na umu kad sam s tobom počeo.”
 |
HodočašćeTRSAT - 17.8.2019. - (Moščenićka Draga) Polazak na hodočašće - TRSAT - 17. kolovoza -2019. -iz Hrženice (Luka, Komarica) -bus 3 -iz Sesveta -bus 4 -iz Struge –Karlovec - bus 1 -iz Sv. Đurđa -bus 2 Polazak je u 2.30 -ispred mjesnih kapelica. Zajednički polazak je iz Svetog Đurđa u 3.00 h. Na Trsatu ostajemo kratko iza mise a onda idemo na kupanje u Moščenićku Dragu. Podignite karte. |
 |
|
 Lucija Magić, kćerka Marije i Josipa iz Struge 168. |
 Ivka Lovrenčić r.1935. iz Komarnice 25. Mir vječni! |
 |
|