19. nedjelja kroz godinu
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Mt 14, 22-33
OLUJE ŽIVOTA
Današnje evanđelje vjerno ocrtava sadašnju situaciju kršćanstva, Crkve, kako kod nas, tako i u svijetu. Situaciju hrvatskog naroda i države Hrvatske, ali i situaciju naše župe, kao i situaciju brojnih obitelji, a naročito pojedinaca. Naš život je izložen olujnim valovima. Suprotni vjetar puše, udara lađe, kako pojedinaca, tako i cijele zajednice. Slikovito rečeno, svašta je polomljeno na tim lađama, čak prijeti opasnost da se potpuno potope.
Mnogi traže pomoć na razne strane. Neki čak i ne vjeruju da im je životna lađa u pogibelji. Oko nas vlada noć. Noć zla, neznanja, mržnje. Noć ideja i ideala. Ono što je nekada bilo sveto i veliko danas ne vrijedi ništa. Čamac života samo što ne potone.
U sličnoj situaciji su bili i učenici. Samo je nama danas njihova situacija mnogo jasnija. Oni su na uzburkanom moru i prijeti brodolom. Najednom evo Isusa. Oni su s njim jeli i pili, gledali njegova čudesa, ali ga ne prepoznaju. Prestrašili su se misleći da je utvara...
Za nas danas to znači sljedeće: Isus će doći k nama u našoj najvećoj oluji. On je uz nas samo često puta ga ne prepoznajemo. I mi mislimo da je utvara. Drugim riječima, uopće ne pomišljamo da bi nam Isus mogao pomoći. I ovdje počima naša tragedija. Isus nas može i želi spasiti, ali mi ne prihvaćamo njegovu blizinu, ne prepoznajemo je. Iako je kriza velika, svjedoci smo toga, ipak su crkve sve praznije i ne samo u Dolu, a neki napuštaju ili ne dolaze u crkvu. U katoličkoj Europi je još gore. Isus danas nama i svima poručuje: ne bojte se. JA SAM. Prevedimo poruku JA SAM koja je apostolima bila sasvim jasna i dala im utjehu, sigurnost. Nama danas kao da Isus, u ovom evanđelju, jasno govori: „Bog nas nosi - drži kad upadnemo u vrtlog. Tada nas on donosi nazad u sigurnost."
I kad je Isus rekao JA SAM - to jest očitovao se apostolima da je Bog- nastala je utiha. Bog može utišati sve oluje. A apostoli su onda priznali da je Isus Sin Božji. Pa i nama danas je poruka vrlo jasna: Kad nas uhvate oluje života, onda treba poput Petra reći: spasi me Gospodine i Isus će pružiti ruku i spasiti nas.
Vjera ne dokida mučne trenutke. Na moru po kojem plovi lađa našega života pušu mnogi protivni vjetrovi i prijete opasni valovi. Koliko god bila mala, može ih smiriti samo ustrajna vjera koja uza sve sumnje ne odustaje od toga da svoje korake usmjeri prema Kristu.
Primjer apostola Petra veliko je ohrabrenje. On je učinio samo nekoliko koraka i već je počeo tonuti. No već to što se uputio bilo je dovoljno da mu Krist može dohvatiti ruku.
Naše vrijeme
Vrijeme u kojem živimo mi kršćani, nije sklono pravim i istinskim vrijednostima niti borbi za vječne vrednote. Ljudi se u svakodnevnim snalaženjima za golu egzistenciju snalaze na sve moguće načine. U tim mukotrpnim traženjima čovjeka često hvata malodušje. Boriš se cijeli život na pošten način, pošteno zaradiš svoju koricu kruha, a u isto vrijeme promatraš brata koji na daleko lakši i bezbolniji način sebi i svojoj obitelji osigurava svakodnevni život. Tako često dolazimo u napast da kažemo:
"Pa daj Gospodine već jednom napravi nekog reda u ove naše međuljudske odnose!" Tim svojim stavom zapravo želimo potaknuti Gospodina da nam dokine našu slobodnu volju i da postanemo potpuni poslušnici.
Ne, Gospodin to ne želi. Dao nam je slobodnu volju da se njom slobodno koristimo i da svijetom upravljamo. A što smo mi puno puta takvi kakvi jesmo, krivi smo si sami. Što napraviti?
Mi kršćani pozvani smo na jedan uzvišeniji poziv, poziv biti Dijete Božje. Znamo što znači biti dijete! Dijete svu svoju situaciju stavlja u ruke svojih roditelja: spavanje, hranjenje, oblačenje, itd. Mi možemo reći da je dijete ovisno o roditelju jer nije sposobno za samostalni zemaljski život, no nismo li i mi u istoj poziciji. Koliko smo mi sposobni voditi svoj svakodnevni život bez Boga. Ako ćemo biti iskreni, jako malo. Što nam je činiti? Gospodin Isus u današnjem Evanđelju želi nas potaknuti na bezgranično i bezuvjetno povjerenje u našega Gospodina. Ako u tome uspijemo, mi smo onda zapravo sretni ljudi! Učinimo to!!!
 |
Hodočašće na Trsat otkazujemoOtkazujemo ove godine naše župno hodočašće na Trsat zbog već poznate situacije prigodom pandemije. |
 |
|
 Mladen Zgrizek sin Suzane i Danijela iz Karlovca, Glavna 6 |
 Mir vječni! |
 Danijel i Suzana Zgrizek iz Karlovca. |
|