1. nedjelja došašća
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“
Lk 21, 25-28.34-36
Počinjemo novu crkvenu godinu svjesni razloga
Gospodinova dolaska. On Sam dolazi da nas spasi.
Naš put prema njemu je ujedno i njegov put prema nama.
Zato poruka Došašća glasi: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mk 1,15) Želimo li dakle da ovaj svijet, u kojem živimo, bude drugačiji, promijenimo sami sebe.
Isus dolazi i nudi svoje spasenje svakome koji je spreman otvoriti mu se, prihvatiti ga u svima onima s kojima se On poistovjetio, prepoznati ga u znakovima, u otajstvima - liturgijskim slavljima na koja se okupljamo. No, istodobno upravljamo svoj pogled i u budućnost, prema Drugom, slavnom Kristovu dolasku. Isus sam govori u današnjem evanđelju o svom dolasku na kraju vremena. I to u zastrašujućim slikama. Riječ je o prirodnim katastrofama, ratovima, nasilju, strahu, tjeskobi. Na prvi bi se pogled reklo da je to više zastrašujuća nego radosna vijest. A njegova poruka: "Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava vaše otkupljenje" - čini se paradoksalnom. Kako biti optimističan nasuprot svim tim strahovima i ugrožavanjima? No, Isus ne želi strašiti, naprotiv, želi nam pomoći da strahove prevladamo uvjereni da nam ususret ne dolazi propast već On sam - Spasitelj i Otkupitelj. Bog uzima stvar u svoje ruke, On ima inicijativu, samo On može spasiti i dati sigurnost u nestalnosti vremena.
Gospodin je već došao po svojem rođenju u vremenu,
u Betlehemu; on je stalno prisutan u životu svakoga čovjeka i čitavog čovječanstva, a doći će na kraju vjekova: njega moramo primati, slijediti i očekivati u vjeri, nadi, u ljubavi, živo i djelotvorno. Zašto ne bismo u ovom Došašću pokušali staviti svaku stvar na svoje mjesto? Sva mudrost pravog ljudskog života kršćanina sastoji se u razabiranju važnijih od nevažnijih stvari. Mi smo svi obuzeti istim osjećajima, podnosimo iste nevolje, živimo jednaki životnim ritmom. Da bi se svijet promijenio, promijenimo svaki od nas sebe, naučimo se živjeti kao braća, krenimo na posao, krenimo na rad na samom sebi, izgrađujmo svoju kršćansku dušu.
NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT - Dragi prijatelji!
Vrijeme došašća ili adventa u koje ulazimo - što je i pravi smisao tih riječi - jest vrijeme iščekivanja dolaska. Dolaska Isusa Krista, Sina Božjega u našu ljudsku povijest. Zato ćemo se u četiri nedjelje koje su pred nama spominjati kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak sve do dana kada se On pojavio na zemlji u ljudskom tijelu. Taj spomen, to sjećanje doživjet ćemo najsvečanije na blagdan Božića. Zato je ovo vrijeme posebno prikladno da na smireniji, trezveniji i duhovniji način sebi posvijestimo činjenicu da On dolazi i sada, danas, i svakome čovjeku.
Prva je nedjelja došašća, ujedno i početak nove crkvene godine. Ovom nedjeljom mi se počinjemo pripravljati na nešto, počinje naše iščekivanje Nekoga. Došašće je vrijeme kad se osobito spominjemo Kristova dolaska na svijet. Njega su ljudi iščekivali, a kad je došao, postao je nadahnućem ljudske povijesti. Mi danas svoje vrijeme brojimo od njegova dolaska. Ovo dakle vrijeme liturgijske godine moramo usredotočiti na taj središnji događaj: Isus je ušao u našu ljudsku povijest. Što je time dobila ta povijest? Krivo bi bilo reći da ljudi prije Krista nisu čeznuli za Bogom i da nisu ostvarivali Božji naum. Kad je Krist došao, povijest dobiva svoje izričito usmjerenje. Ljubav kao nova dimenzija koja ima prožimati povijest jest novi zamah koji se počeo svjesno gajiti u povijesti, zamah koji je povijesti dao Krist. Vjerojatno vam je ponešto neobično što se u početku liturgijske godine u našim crkvama govori i čita o završetku? U ovoj smo godini u Isusovoj školi. Korisno je da već u početku mislimo na ishod svojih ocjena. I poljoprivrednici već u početku sezone misle na berbu ili žetvu. A i turistička prognoza prije dolaska ljeta smišlja plan da ne bi stiglo ljeto bez gostiju.
Što je Izrael očekivao? Koja su bila njegova nadanja? Prorok Jeremija naviješta Božji naum da će Bog ostvariti svoje obećanje, to jest naviješta Spasitelja koji će se roditi iz potomstva Davidova. Kad je konačno Spasitelj došao i ispunilo se vrijeme iščekivanja, Izrael nije prihvatio svoga Mesiju. On nije odgovarao njihovim iščekivanjima. Židovi su očekivali političko oslobođenje, a Isus se javno odrekao svake sile i nasilja: ustvrdio je da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. A ipak je svojim suvremenicima jasno pokazao kako postoji jedan veliki neprijatelj slobode i sreće svakog pojedinog čovjeka, a to je on sam sebi. Želio je Isus čitavim svojim životom i svakom riječju naglasiti da je od prvotne važnosti oslobođenje u intimi čovjekove duše: oslobođenje od njega samoga: obraćenje čovjekova srca.Današnji evanđeoski tekst, premda djeluje prijeteće kad govori o bezizlaznoj tjeskobi i strahu naroda, ipak nema za cilj zastrašivati nas, nego radije u nama probuđivati ponos dok želimo u sebi obnoviti radost zbog Božjeg dolaska među nas i njegove prisutnosti u našem životu. Upravo zato jer ovaj tekst čitamo na početku nove liturgijske godine, u prvu nedjelju došašća, postaje očito da cilj nije utjerati nam strah, nego potaknuti nas na bolju pripravu za blagdan Kristova rođenja. Isus nas potiče da ne budemo slijepi, nego da čitamo znakove oko sebe, te da se prema njima ispravno postavimo. Što se bude imalo zbiti, nije u našoj moći, ali je u našoj moći zauzeti ispravan stav pred događajima koji su sastavni dio ljudske povijesti, kako bismo mogli unatoč svemu razaznati prisutnost Sina Božjega u svijetu.
Došašće je vrijeme našeg zalaganja. Živjeti zajedno i ostvarivati ljubav u zajedništvu, predstavlja zahtjev koji zapravo nema svoga kraja, jer ljubav je beskrajna, nikad posve dostižna. Kroz prva dva tjedna došašća liturgija nas upućuje na stvarnost, na pitanje: „Čemu se nadati?“ Nada tvori srž življenja kršćanske vjere. Ovo je vrijeme vjere i pouzdanja naspram tjeskobi i očajanju. Nemamo se čega bojati uz vjeru u Krista i nadu u vječni život.
Biti budan ne znači da moramo živjeti u neprestanoj strepnji od loših stvari što bi nam se mogle dogoditi, nego da trebamo uvijek biti otvoreni za ljubav i nikada se ne umoriti od činjenja dobrih djela. Zlo postoji, ali ne može nam naškoditi dok smo uz Boga. Biti budan znači u potpunosti se prikloniti Dobru jer ne možemo i ne smijemo biti na dvije strane. Biti budan znači nepestano rasti u ljubavi. A da bismo mogli obilovati u ljubavi, valja nam moliti. Tada smo u Božjoj blizini i on nas vodi.
 |
ŽUPNI VJERONAUK: |
 |
 Ivano Šmer sin Sandre i Krune iz Karlovca, Srednja 5 Noa Gizdavec sin Maria i Nikoline iz Struge 81. Lea Hižak iz Hrženice Ludbreška 52 |
 Katarina Novosel r.1939. iz Karlovca Mirna 20. Pokopana u Sv. Đurđu. Pokoj vječni daruj joj Gospodine! |
 |
|