1. nedjelja došašća
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Mt 24, 37-44
U današnjem, razmjerno kratkom, evanđeoskom odlomku, ponavlja se Isusova preporuka, da bdijemo. Bdjeti treba navečer o ponoći, u svitanje dana. Može se, naime, dogoditi, da u bi1o koje doba dana dođe gospodar i nađe nas na spavanju, a što nipošto ne bi bilo dobro. Isus nas ne odvraća od potrebnog spavanja, jer zna da nam je ono potrebno, Za vrijeme rata sudski su istražitelji kod mnogih zatvorenika došli do željenih podataka tako, da tim ljudima nisu dozvolili spavanje. Samo, što je čovjek zaklopio oči, već su ga probudili: Reci: što znaš! Dok ne kažeš, nećeš spavati! Taka dugo su ga mučili neprestanim buđenjem, dok nije sve priznao.
Isus nas ne želi mučiti. Priušti nam, da se dobro ispavamo. Ali čim smo se naspavali, poziva nas na rad. To je rečeno riječima, da je gospodar, prije nego što je otputovao, ».svakome povjerio njegov posao«. Daje ga studentima, koji se skupljaju u vjeronaučnim. Daje ga mladim intelektualcima, koji izlaze iz tih skupina. Mladim bračnim parovima, koji se skupljaju u svojim društvima i na duhovnim vježbama. Mladim svećenicima, koji su u godinama nakon koncila postali mladomisnici. Mladim bračnim parovima koji počinju zajednički život s blagoslovom Crkve.
Svima, koji se nedjeljom skupljamo oko stola Božje riječi i Božjeg Kruha. Kakav nam daje posao? Sigurno ne, da se borimo za vlast ili nešto slično. To bi bilo ponižavajuće i za Evanđelje i za nas. Preporuča nam, da vjeru shvatimo ozbiljno, da Evanđelje oblikuje našu svakodnevnicu. Želi, da budemo marljivi u školi, radini u službi, pošteni kod blagajne, odgovorni u zvanju, vjerni u braku. Želi, da budemo ljudi, koji žive usred mnoštva, a koji se ipak usuđuju živjeti drugačije od tog mnoštva. Koji vide vrednote koje drugi ne vide i čuju riječi, koje drugi ne čuju. Da budu kao oni, koji raspoznaju znakove vremena i otkrivaju ih drugima. Ako budemo znali tako bdjeti i očekivati Gospodina, tada ćemo i sami postati znaci onima koji ne bdiju i ne čekaju.
Na početku nove liturgijske godine, razmišljamo o još jednom početku, ali i o vremenu kao takvome. Jer ako je vjerovati onoj narodnoj da se po jutru poznaje dan, tada, kako ćemo živjeti svoje život, mnogo toga ovisi o tome kako ćemo započeti i kojim duhom ćemo pristupiti uopće otajstvu vremena koje živimo. A o tome nam jasno govori Gospodin u današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 24, 37-44). Naime, Isus jasno detektira da ima ljudi koji se prema životu odnose poprilično površno i olako. Dok žive bave se isključivo onim tekućim životnim pitanjima samo na biološkoj razini. Možemo ih usporediti s onim što Gospodin reče za naraštaj u vrijeme Noino: Jeli su i pili, ženile se i udavali do dana kada Noa uđe i korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije. Tom rečenicom gospodin kao da je htio opisati one ljude koji se ne žele opterećivati ili pak zamarati nekim dubljim pitanjima kao što je pitanje o Bogu i njegovoj ulozi u ljudskom životu. Pogotovo što iz spoznaje o Bogu izvire i odgovornost za vlastita djela i za intenzitet življenja u svijetu.
Budimo stoga i mi pripravni, to jest ruku uzdignutih prema nebu, a srca okrenuta dolasku Sina Čovječjega i njegova dana, kako bismo mogli biti mirni i opušteni kao spašenici pred sudom. Posvjedočimo da dok i ovog došašća dižemo ruke prema nebu i Onome koji dolazi, da ne dižemo ruke od odgovornosti za zemaljski život, nego, naprotiv, da sve što jesmo i imamo uzdižemo u nebesku slavu, prema punijoj stvarnosti postojanja. Živimo normalno kao Noa koji je znao da mu treba korablja spasenja, te budimo opušteni kao oni koji su pripravni dočekati Sina Čovječjega, da nas Božja milosna prisutnost ne zaobiđe, već nagradi životom vječnim.
Oslobodite se ljudi koji dijele samo prigovore, probleme,
katastrofalne priče, strah i osuđivanje drugih. Ako netko traži
kantu za bacanje njegova smeća, neka to ne bude vaš um!
Umjesto da zavidimo jedni drugima, umjesto da odustajemo od uzlaženja u dom Gospodnji, jer smo slabi i ne tako jaki kao drugi,
mi možemo samom ljubavlju prema dobrim osobama,
osokoljeni i ohrabreni, činiti dobro, ljubiti Boga i bližnjega.
 |
Vjeronauk -srijeda- 15.00 -Prva pričest - Petak - 16.00 -Krizma Karitas Duhovna obnova za voditelje i suradnike župnih karitasa – Varaždin – 7.12.2019. |
 |
|
 Filip Oršuš sin Slađane i Svetozara iz Sesveta, Vinogradska 4 |
 Branko Bestijanić r.1943. iz Karlovca, Glavna 1. Ivka Turek r.1936. iz Sv. Đurđa, Dravska 19. Mir vječni! |
 |
|