1. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Mk 1, 12-15
Dosta je sljepoće svijetu i ropstva grijehu! Vrijeme je da Kristu povjerujemo! Vrijeme je da mu se više otvorimo! Korizma je sveto vrijeme koje nas poziva na novi život. Neka ova nedjelja bude i molitva Isusu za pomoć, molitva za vjeru da krenemo njegovim stopama. Neka se po molitvi Crkve od nas udalji svaki strah. Isus je pobijedio đavla i vjerujemo da je s nama u svakodnevnim kušnjama. Tako ćemo obraćena srca, osjetiti blagoslovljene plodove korizme.
„Napast" - danas „zastarjeli" pojam
U blizini Krakova u Poljskoj je trebao nastati jedan veliki radnički grad bez crkve, bez križa, bez Boga. Za kršćanina Poljaka - napast. Nije se moglo učiniti ništa protiv toga, njegov odnos prema Bogu je tu bio posve prešućen. Nije bilo izgleda u Poljskoj graditi jednu crkvu bez dozvole vlasti.
Jednoga dana, nasred jednog slobodnog mjesta u Novoj Huti stajao je veliki drveni križ. Iz nedjelje u nedjelju su se, oko tog križa, okupljali ljudi. Ni kiša, ni snijeg, ni sunce, ni vrućina, ni hladnoća ih nije mogla tome spriječiti. Danas tu stoji poznata katedrala u kojoj svake nedjelje, od 6 u jutro do podne, slavi euharistiju i do 25000 ljudi. Jedan je izdržao napast i vjerovao „protiv svake nade."
Tako postoji danas, kako na Zapadu, tako i na Istoku, isto toliko prigoda da se padne u napast kao i da se napast izdrži. Posljednja molba Očenaša je jedina koja je formulirana negativno „i ne uvedi nas u napast" . Ona je krik u nevolji molitelja s obzirom na njemu prijeteću situaciju: beznadnost i letargiju. Danas vlada mišljenje a to je da se je bolje ne suprotstavljati jer je „trend" sasvim drukčiji: pokušati ići „linijom manjeg otpora."
Dođite u pustinju
To je poziv za mene i tebe, za sve nas u ovih 40 dana pokore. Dođite u pustinju! Što se time misli? Ne misli na nešto poput auto moto utrke Pariz - Dakar gdje iskusni vozači, izdržljivim kolima, praše kroz pustinjski pijesak.
Ne, pustinja o kojoj se ovdje radi, je svima sasvim blizu. Pustinja o kojoj se ovdje radi je mjesto tišine u nama, gdje smo mi sasvim blizu sebi i blizu Bogu. Tamo treba mnogo ustrajnosti da bi se došlo do kraja započetog puta. Gdje se treba boriti da se sačuva vjera. Gdje ćemo biti iskušavani - to znači pustinja, to znači korizmeno vrijeme, to znači priprava na Uskrs, blagdan života. Isus je išao u pustinju i tu ga je iskušao đavao. Tako nam danas, na prvu korizmenu nedjelju, govori evanđelje, (Mk 1,13) Pokušajmo danas i mi s Isusom poći u pustinju. Danas i idućih nedjelja pođimo u pustinju da budemo blizu Isusovih riječi i njegova primjera. Jer to i jest smisao korizme: biti blizu Isusovih riječi i njegovog učenja. Po njemu uzimati mjeru. Jer on je naša sredina, sredina Crkve, sredina naših župa pa i nekih novih župa koje će se sakupljati ovdje, u ovoj crkvi, oko ovog oltara i njega slaviti kao svoj izvor i cilj.
Tko želi naći Isusa, mora ga slijediti u pustinju. Ta pustinja u koju nas Isus uzima, je sve drugo osim mjesta ugodnosti. Ljudi koji su živjeli u pustinji mogu nam o tome pričati kako se osjećaji mogu uzbuditi, kako se stvari drugačije vide i čuju.
U život spadaju kako velike, tako i male žrtve. Na kakve su sve žrtve spremni ljudi koji se vole, čovjek ne može ni zamisliti. A upravo to znači vjerovati: to znači prihvatiti ljubav Božju i iz te ljubavi živjeti. Bog nas pozna, on nas ljubi, i da tu istinu posvjedoči, Isus je išao za nas u pustinju i konačno na križ. Da bi tu istinu potvrdio, ali još više da nam pokaže da je on sama istina. On je put, istina i život. On je stoljećima osposobljavao ljude, poput sv. Antuna opata ili sv.Benedikta, da idu u pustinju da bi odatle crpili spas za ljude svog vremena.
Nemojmo se plašiti danas poći tim putem. Isus će nas voditi i pomagati.
Grijesi propusta
Anegdota u vezi s kaznama u paklu pripovijeda da je pakao je već bio potpuno ispunjen, a vani je stajao veliki red ljudi koji su u povorci čekali da uđu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti ulaz.
Ostalo je još nekoliko mjesta i ona su pripremljena najvećim grešnicima – izjavio je đavao i počeo ispitivati kandidate.
Napokon zapazi jednoga kojega prije bije bio uočio.
– Što si ti učinio? – upita.
– Ništa. Ja sam nevin i ovdje mi nije mjesto.
– Ipak, morao si nešto učiniti kad si ovdje. Svi su nešto skrivili.
– Znam to dobro, ali ja sam se uvijek držao daleko od ljudi. Drugi su ostavljali djecu da umru od gladi ili su ih prodavali u roblje, slabije su odvajali i izbacivali iz društva. Vidio sam kako ljudi progone druge, ali nisam zalazio u tu masu. Na njima je krivnja. Nikada nisam učinio ništa zlo.
– Baš nikada? – smijuljio se zlobno đavao.
– Jesi li siguran da si sve to vidio?
– Vlastitim očima.
– I ništa nisi učinio?
– Ne, baš ništa.
Đavao se naceri i odredi: – Uđi, prijatelju moj. Ovdje je tvoje mjesto.
… sagriješih vrlo mnogo MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM.
DJELA NE SAMO RIJEČI
Naše je vrijeme, kao i sva dosadašnja, prepuno lijepih riječi. O djelima se to ne bi moglo reći. Lakše je govoriti nego djelovati. Ali još je lakše propuštati.
Za nekoga se pobožnog čovjeka govorilo kako je prolazio gradom i susreo djevojčicu pohabane odjeće koja je tražila milostinju. Prolazeći kraj nje pomisli: “Gospodine, kako možeš dopustiti takvo nešto? Poduzmi nešto!” Uvečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: “Gospodine, kakva sirotinja! Daj, učini nešto!” Odjednom je čuo jasan glas: “Ja sam već nešto učinio – stvorio sam tebe!”
(Moli Boga da blagoslovi tvoj rad, ali ne zahtijevaj da ti ga On i napravi. – K.H.Waggerl)
Korizma je - želiš li postiti?
Posti od zavisti, posti od površnosti, posti od neljubaznosti.
Posti od ogovaranja. Budi susretljiv prema drugima i prema samome sebi.
Posti od gunđanja i nezadovoljstva. Otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se.
Posti od netrpljenja i pretjeranih očekivanja. Prihvati ljude kakvi jesu.
I otkrij Isusa koji živi u ljudima. Posti od nepotrebnih riječi.
Slušaj druge. Posti od oholosti.
I otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju.
Posti od ponavljanja pobožnih riječi.
Posti od škrtosti. I otvori srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe.
Posti od površnosti. I svjesno se posveti onomu što radiš.
Čini drugome što je tebi drago da ti drugi čini. Ljubi Boga nadasve.
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Tada će ti korizma donijeti ploda! HRABRO U KORIZMENOM HODU!
Grijesi kao kamenje
Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.- Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili? – upitaše ga.
- Kažite mi svoje grijehe – reče im sveti čovjek.
- Učinio sam veliki grijeh – odgovori prvi muškarac.
- A ti? – upita sveti čovjek drugog muškarca.
- Ah! – odgovori ovaj – Ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao.
- Evo što morate napraviti – konačno reče. – Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
- Sada – reče sveti čovjek – uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
- Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.
U korizmi se ničeg ne odričem
ODLUČIH:
Moje vrijeme korizme neće biti vrijeme odricanja, nego vrijeme odabiranja.
ZATO ODABIREM:
- Put strpljivosti prema onima koje baš i ne volim.
- Put slušanja prema onima za koju mišljah da mi i nemaju što pametno reći.
- Put blagosti prema onima koji se grubo odnose prema meni i drugima.
- Put blizine prema onima koje i ne susrećem često, a znam da su usamljeni.
- Put razumijevanja prema onima čije postupke ne shvaćam.
- Put svjetla prema onima koji ne vide druge i boga u njima.
- Put puta prema onima koji ne žele ili ne znaju kako krenuti stazama vjere.
- Put istine prema onima koji žive u krivim predrasudama.
- Put života prema onima koji ne vide veličinu božjeg dara darovanog im u njihovom postojanju.
- Put ljubavi prema svima koje mi je Bog darovao.
Zaista, bilo bi lakše odreći ih se, ali ove korizme ja odabirem put prema svojoj braći i sestrama.
 |
Župni vjeronaukUtorak Prvopričesnici -14.00 h Krizmanici 15.00 h |
 |
 Erik Sabol Simon Vukina Dora Sukanec |
 |
 |
|