1. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Evanđelje: Lk 4, 1-13
Jedan mladi svećenik koji je studirao i magistrirao u Jeruzalemu pričao je, kako je u njegovom studijskom programu bilo predviđeno i putovanje kroz jordansku pustinju, a trajalo je deset dana. Veli da ta namjera nije bila ugodna studentima i da su pomalo bili skeptični na taj pustinjski izlet. Deset dana bez tuša, bez kreveta, uvijek u zajednici i u različitim situacijama upućeni na pomoć drugih. Ja se nisam uopće radovao tim danima, kaže on. "Prije sam imao osjećaj straha, neugodnost od nesigurnosti. Ali i danas znam, kako se taj pustinjski izlet duboko utisnuo u sve nas: apsolutna tišina, čisto zvjezdano nebo, život u nedodirnutoj prirodi. A iznad svega iskustvo da se može zadovoljiti i s puno manjim stvarima nego se misli. U radosnom očekivanju mi smo tada na kraju pustinjskog putovanja sjedili na brdu Nebo i gledali siluetu Jeruzalema na zalasku sunca. Ujedno smo bili duboko žalosni jer smo ponovno morali zamjeniti pustinju s hektičnim velikim gradom. U radosti očekivanja na Jeruzalem pomiješala se oproštajna bol: vrijeme u pustinji nije bilo tako loše, kako se očekivalo - sasvim suprotno."
Korizmeno vrijeme ne želi ograničiti, nego pripomoći da život procvjeta i da se ponovno bude velik i jak. Dakako da se može sa svom sumnjom gledati na korizmeno vrijeme i pitati se je li to vrijeme potrebno. Ali tko pustinju shvati ozbiljno, tko ima hrabrosti predati se pustinji taj će uskoro iskusiti: pustinja živi!
Križ
Kaži mi samo kako uspijevaš biti tako uspravan.
Je li to zbog toga što si se uspio potpuno riješiti svakog tereta života?
Otkrij i meni tajnu kako se stoji uspravno.Otkako znam za se, neprestano pokušavam, ali mi ne polazi za rukom. U početku bijah samo pogrbljen, a sad se praktično vučem po podu te mi ne preostaje ništa drugo nego puzati.
Mislim da si u velikoj zabludi ako misliš da ćeš biti uspravniji riješiš li se svog životnog križa, trudeći osigurati si život bez briga.
Ono što je čovjeku kralježnica, to je u životu križ. Tko pokuša živjeti bez njega, ostaje bez oslonca i stožera, bez snage i ponosa.
Bez kralježnice križa, čovjek se pretvara u puzavca, beskralježnjaka, što trbuhom skuplja prašinu pred cipelama zlobnika i moćnika. Kako misliš biti uspravan ako dopustiš trbuhu da te privuče u blato? Tko je u svoje tijelo ugradio križ, ne samo da ne će biti puzavac, već ne će biti ni trstika što je vjetar ljulja, povija, lomi.
Ljubav bez križa nije na visini zadatka.
Nije uspravna, ponosna, prepoznatljiva…
Tek s križem ljubav širi svoje ruke
da bezrezervno prihvati drugoga u zagrljaj.
 |
Vjeronauk-subota - Krizmanici 9.00 h Prvopričesnici u 10.00 sati! |
 |
|
 |
 Marija Štabi r.1932. iz Sesveta, Br. Radića 32. Alojzije Kanižaj r.1936. iz Sesveta, Vinogradska 45. Mir vječni! |
 |
|