8. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
Lk 6, 39-45
Današnji odlomak iz Evanđelja nalazi se pred kraj Govora na gori. Tom je mjestu prethodilo nekoliko slika i usporedbi koje predstavljaju Isusovu nauku i postavljaju u središte zapovijed ljubavi. Sad pak daje nekoliko temeljnih uputa koje bi trebale pomoći da se ostane pri Kristovoj istini i ljubavi. Odmah na početku stoji opomena o opasnoj sljepoći glede vlastihi pogrešaka i barem jednako toliko opasne sljepoće glede krivih nauka. U oba slučaja čovjek je u opasnosti da upadne u jamu. Jedini učitelj koji je za nas važan jest sam Krist. U slijedećoj slici Isus je još jasniji, osobito što se tiče vlastitih pogrešaka. Svi smo mi uvijek u opasnosti da osuđujemo tuđe slabosti kao velike i neponošljive. Naša pak vlastita krivnja čini nam se malom i zanemarivom.
Čuvajmo se mjerenja s različitim mjerilima! Ovdje se ne traži niti da hladno kritiziramo drugoga niti da očajno priznamo svoju nedostatnost. Pozvani smo da svoj život mjerimo jedino prema Kristovoj ljubavi i tako iskreno uvidimo svoje jakosti i svoje nedostatke. Onda ćemo mnogo lakše podnijeti i slabosti drugih ljudi. Ta iskrenost u kojoj se riječi i djela slažu potrebna je kao temelj sretnog zajedničkog života, bilo u obitelji, na radnom mjestu ili u župnoj zajednici. Svijet će nam vjerovati da Kristovu nauku uzimamo ozbiljno samo ako vjerodostojno preuzmemo odgovornost za druge, jer: kreposti čine kršćane vrijednim divljenja, ali piznaje vlastitih progrešaka čini ih vrijednima ljubavi.
Trening
U vrhunskom športu današnjice uspjeh i pobjede se postižu isključivo ustrajnim i stručnim vježbanjem to jest treningom. Bez upornoga rada nema napretka, ni dobrih rezultata, niti se može uopće sanjati o rušenju novih rekorda i nadilaženju dosadašnjih granica. Nešto slično bi moralo biti i u svijesti svakoga vjernika koji je pozvan biti Kristov atleta. Redovita molitva je pozorni razgovor s trenerom, čiji glas i mudre savjete ozbiljno uzima u obzir i postojano razmatra primjenjujući na sebe. Asketske vježbe su trening duha i tijela, a sveta pričest je neophodna zdrava prehrana kao najbolji izvor snage. Nakon toga smo spremni za vrhunske rezultate - dolazak do vrhunca smisla i cilja vlastitoga života, iza granica pojavnosti ovoga ograničenoga svijeta, u vječno i neprolazno Kristovo nebesko kraljevstvo.
|
Mir vječni! |
|