20. nedjelja kroz godinu
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 2I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
Mt 15,21-28
Vjera – potpuno pouzdanje u osobu Isusa Krista
(Mt 15, 21-28)
U našem ljudskom životu imamo veliku potrebu za povjerenjem u nešto ili u nekoga radi opće nesigurnosti. Gdje naći podršku? Na koga se osloniti? U koga imati povjerenje? Ta i slična pitanja češće si postavljamo. Na žalost, ima mnogo onih koji su se potpuno razočarali u ljudima. Mnogi su došli do spoznaje da imaju mnogo takozvanih prijatelja dok im ide dobro u životu; dok ih pozivaju na razne svečanosti. No, čim čovjeka zahvati neka nesreća, nekadašnji prijatelji nestaju bez traga, i čovjek ostaje sam sa svojom bijedom. Kako je to žalosno i upravo tragično! U Isusu Kristu pronađimo osobu kojoj ćemo vjerovati i imajmo povjerenje da nas neće nikada razočarati.
Mi imamo potpuno povjerenje u Njega kada nas poučava da je njegov i naš Bog sama dobrota, samo milosrđe i ljubav.
Mi Mu vjerujemo kada nas poučava da je njegov Nebeski Otac i naš Otac. I tome se posebno radujemo jer Otac nikada neće dopustiti da njegova djeca budu prepuštena sebi samima u poteškoćama života. Naš nebeski Otac postupa s nama točno onako kako je Isus postupao sa svojim učenicima i s ljudima dok je boravio na ovom svijetu. Isus nikada nije ljude ostavio same u opasnostima života, s koje god strane one dolazile. Preko pet tisuća ljudi ugroženo je glađu: Isus ih na čudesni način hrani s pet kruhova i s dvije ribe. Evanđelje prošle nedjelje prikazuje dramatičnu situaciju u kojoj su se nenadano našli Isusovi učenici: silan vjetar s visokim valovima prijeti da potopi lađicu zajedno s učenicima. Isus koračajući po moru dolazi da spasi učenike. Isusu su donosili bolesnike da ih izliječi; zato su dolazili k njemu grešnici da im oprosti grijehe; zato su žalosni, zastrašeni i razočarani tražili Isusovu blizinu jer su kod njega našli utjehu, sigurnost i novu snagu za život. Ljudi su osjećali i vjerovali da je u Isusu Bog došao k njima da bi njihov život bio moguć. To je Isus potvrdio onom divnom izrekom: “Došao sam da imate život, i to da ga imate u punini (usp. Iv 10, 10).“ Zato među kršćanima katolicima, treba vladati odnos povjerenja, odnos razumijevanja, odnos istinoljubivosti, jednom riječju: temelj naših međusobnih odnosa mora biti bratska i sestrinska ljubav.
|
|
|