20. nedjelja kroz godinu
"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."
Lk 12,49-53
Mnogi su ljudi sada na godišnjem odmoru. To vrijeme opuštanja i odvajanja od radne svakodnevice često je prilika da se promisli vlastiti život.
Dobro je u tim danima napraviti bilancu svakodnevice i vidjeti gdje smo i što smo, jer našće života biti sretan i odgovoran samo ako uvijek iznova donosimo jasne odluke o oblikovanju svojega života. Za to nam mogu biti poticaj sva čitanja današnje nedjelje.
Prvo nam čitanje daje izvješće o kralju Sidkiji, slabiću, koji je zapravo samo igračka u rukama svojih savjetnika. Nesposoban sam donijeti odluku i uvidjeti odgovornost koju svaka odluka donosi sa sobom, zbog svoje polovičnosti on nanosi Jeremiji puno zla. No, u tome nalazimo i utjehu: ako ljudska nesposobnost donošenja odluka nanosi i zlo, tu je Bog kao spasitelj.
Poslanica Hebrejima je propovijed koja ima ohrabriti kršćane. Dotični odlomak opominje kršćane da ne postanu umorni i da ne rezigniraju. S pogledom uperenim k Isusu, "začetniku i završitelju vjere" treba svatko skupiti hrabrosti i odlučno koračati svojim vlastitim putem. Rezignacija mnogih kršćana zbog patnje i poteškoća ima svoj razlog u tome što se premalo gleda na pramodel kršćanskog življenja: na Isusa Krista koji na svom putu prema uskrsnuću nije bio pošteđen muke i smrti.
Evanđelje, konačno, polazi od temeljne činjenice da pravo kršćanstvo u nasljedovanju Isusa Krista nikada ne može biti udobna građanska religija. Radikalnost Isusove poruke ne smije se umanjivati! Njegove riječi i djela automatski zahtijevaju odluku i time ujedno razlikuju duhove. Jednom kad se ljudi odluče za nasljedovanje nema više mlakosti i lijenih kompromisa. Naprotiv, prava odlučnostje često neugodna, bolna i dovodi do pravih razdora i podjela u najužim ljudskim odnosima. Tako nas sva tri teksta vode ka konačnom vrhuncu. Odluka za Krista koja je svjesna odgovornosti ne trpi polovičnosti. Nasljedovanje Krista mora uvijek biti cjelovito, ispovijedanje ustima mora uvijek biti praćeno životnim svjedočanstvom. Kad bismo svi mi (čitav Božji narod) bili spremni srcem se obratiti i Kristovu poruku uzeti ozbiljno, iskusili bismo kako je kršćanstvo usrećujuća
Svjesno odlučivanje za Krista ne podnosi nikakve polovičnosti, nego zahtijeva cjelovito i potpuno nasljedovanje Krista.
Svagdanji život nas uči: samo potpuni angažman vodi k uspjehu. "Nije dovoljno ići na more sa željom loviti ribe, nego treba ponijeti i mreže i udice." "Ispovijed" treba biti prekrivena "životnim" svjedočanstvom. Tako je u našoj svagdašnjici, tako je bilo u ranom kršćanstvu.
Graditi "raj na zemlji" ili "zlatna vremena" je varljivi san svake generacije Tako kršćanin želi oprati ove zahtjeve Evanđelja i odijeliti ih od "ovoga svijeta". Posebno kad se radi o svladavanju patnje, očekujemo zlatni ključ da bismo mogli izbjeći patnju i bolove. Izbjegavamo pogled na trpljenje i smrtnu Isusovu sudbinu.
Tumačenje našeg života prema biblijskoj poruci: Polovičnosti donose neviđenu propast
Vatra je opasna
Umjetnost vladati i čuvati vatru bila je u povijesti vrlo važna i upravo gospodarenje vatrom je bio najveći događaj za ljudski napredak. A ovaj element je donosio, i danas donosi, svoje opasnosti. «Vatra je vrlo korisna ako čovjek njome gospodari i ako je pazi», piše Schiller u svojoj «Pjesmi zvonu». Noćni čuvari su trebali paziti vatru, a na tornjevima se nalazilo zvono za vatru, koje je zvonilo i za oluje. To su preteče današnjih sirena. Oganj grije u hladnoći i obasjava tamu. Ne blagoslivlja se uzalud oganj u uskrsnoj noći, a na njemu se pali uskrsna svijeća.
Oganj čisti. Stoljećima su se medicinski aparati, posebno noževi, sterilizirali u vatri da bi bili čisti. Tamjan se stavlja na žeravu da prinese Gospodinu vjerničke molitve.
Signalne vatre su često, u ratovima, igrale vrlo važnu ulogu U mnogim krajevima, po brdima, se pale blagdanske vatre.
Oganj mora plamtiti, a i utihnuti. Redovito oganj plamti - gori. Interesantno da imamo izraz «gori» i za bolove. Ali ima i pozitivno značenje: goriti od oduševljenja, od ljubavi. Priča se da je sv. Augustin gorio posebnom ljubavlju za Boga.
Oganj može biti i opasan ako više ne bude pod kontrolom, ako se nepromišljeno zapali. A svatko iz iskustva zna da oganj od slame i suhe trave ne traje dugo.
Često se rečenice iz Evanđelja tumače tako da je Isus mislio na vatru Duha i žar Evanđelja. Mislim da je govorio od boli. To poznamo kod ljubavi: oganj ljubomore».
Isus želi da njegova poruka gori, plamti, a ne da se ugasi. Za to su potrebni ljudi koji će oganj poticati da se ne ugasi. »Ako nema drva, gasi se vatra», kaže Knjiga mudrosti. Isusova poruka je kao međuljudski odnos kojega treba paziti da se ne ugasi. Dokle god tinja, može ga se ponovno rasplamtiti. Ako se ugasi, onda je sve gotovo, jer oganj ne može, a da ne gori.
 |
|
 |
 . |
 |
 |
 |
|