20. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Mt 15, 21-28
U današnjem Evanđelju divimo se izvanrednoj vjeri majke Kananejke. Postigla je ozdravljenje bolesne kćeri i pos¬tala je dionica Isusove pohvale. Čudim se apostolima da nijedan od njih nije za ženu u tjeskobi našao lijepu riječ. Pomalo čudno i za naše uši uvredljivo zvuči Isusova usporedba sa psima. Kada smo se nadivili, okrenimo pogled suvremenoj Kananejki.
Udala se u tridesetoj. Činilo se, da će brak ostati bez djece. Da izmoli barem jedno dijete, jedanaest je puta hodočastila s mužem. Tada joj se na veliku radost rodila kćerkica. Ka¬ko se ne bi radovali, često puta je kasnije rekao muž. Bila je zdrava, sposobna i bistra. Odlikašica u školi i na vjeronauku. U drugom razredu gimnazije neočekivano je stupila pred roditelje i rekla. Više ne vjerujem. Ako ćete me prisi¬ljavati, ja ću ići u crkvu, ali samo radi vas i samo do punoljetnosti.
U dvadeset prvoj godini upoznala se na sveučilištu sa studentom, koji je bio radom s Bliskog Istoka. Otišla je s njime i udala se po tamošnjim obredima. Svake godine dolazi s djecom nekoliko dana u posjete. Majci je već unaprijed dala do znanja: Da ne govoriš djeci o Bogu ili da ih vodiš u Crkvu! I da ti ne padne na pamet, da ih učiš prekrižiti se! Za majku je ponašanje kćerke bilo i zagonetno i bolno, ali to joj nije rekla. Nastoji joj biti dobra, poštuje njezine odluke i ništa joj ne predbacuje. Iako trpi, nije ogorčena, ne zatvara se u sebe, ne oblači se u crno. Svako jutro odlazi na Sv. Pričest, dnevno izmoli tri krunice, petkom živi samo o kruhu i vodi. Sve žrtvuje za kćerku i njezinu obitelj. Puna je vedre vjere. Kada su je pitali, zar joj nije teško kada je Bog ne uslišava, rekla je: Bog svakoga usliši. Budući da je veći od nas dat će nam više, nego što ga molimo i očekujemo od njega. Bit ćemo iznenađeni, kada se to dogodi. I ja ću biti iznenađena. Kada i kako, to zna samo On .
Ženo, velika je tvoja vjera!
Vjera koja nadvladava granice
Svojom vjerom je žena kanaanka prešla granicu, granicu između poganstva i židovstva. Nadvladati granice može dati jednu mogućnost dobiti novu širinu. Tako se možemo pitati koje granice, kakve zapreke nas ograničavaju? Jesu li to granice odbijanja, zavisti, predrasuda, mržnje, strahovi? Jesu li to granice tradicionalne vjere, moralnih predrasuda nasuprot današnjih situacija i postavljanje svega u pitanje? I sve to više koči, nego potiče? Jesu li to vjerske granice čiji smisao više ne prepoznajemo i ne shvaćamo današnje potrebe ekumenizma? Bi li, u svim ovim i drugim pitanjima, dobro došla vjera žene Kanaanke kao eksploziv koji bi raznio stare okove? Molimo Gospodina, s obzirom na naše malovjerje koje ne riskira ništa, koji pokušava razbiti naše granice samoograničavanja: „Isuse sine Davidov, smiluj se nama!“
U čemu se dakle, sastoji 'velika vjera'? Ona se sastoji u tome da prihvatimo neuhvatljivost Božje ljubavi te napetost koja tu postoji. Ali i sam nastojati, uz rizik da se ljudski osjećamo potpuno odbačenima, imati povjerenja da će Božje zanimanje iznaći putove koji su sasvim drukčiji nego što mi planiramo, zato nama malo razumljivi, ali za nas najbolji.
 |
KUD Sloga iz Karlovca tj. naša limena glazba- za potrebe sv. Liturgije u crvki Sv. Roka u Karlovcu, darovao je ozvučenje -pojačalo, miksetu, zvučnike, stalak, mikrofon. Hvala im na pažnji i daru na čast Sv. Roka. |
 |
|
 |
 Mir vječni! |
 |
|