21. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima.
Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.
I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Lk 13,22-30
Tada ga upita netko:
"Gospodine, je li malo onih, koji se spašavaju?"
On im reče:
"Trudite
se da uđete na uska vrata, jer vam kažem: "Mnogi će tražiti da uđu, a neće moći."
Hrvatska u suzama: Mala Nora Šitum izgubila bitku za život. Nora se hrabro borila Nora Šitum (5), "strašni lav" je ujedinila cijelu Hrvatsku al nije uspjela normalno zaživjeti. Umrla je.
**************
Svaki deseti učenik prvog razreda industrijskih i obrtničkih srednjih škola lani je pao razred, a njih čak četvrtina odustala je trajno od daljnjeg školovanja.
**************
Govorili su da je "nepotopiv", bio je najveći brod i među najmodernijima, no na prvom putovanju, Titanic je završio na dnu Atlantskog oceana i u smrt odnio 1517 ljudi. U tragičnoj nesreći u noći na 15. travnja 1912. spasilo se tek 706 ljudi.
*************
Skijaš Ivica Kostelić ipak nije imao sreće; nakon prvog prolaza napravio je grešku i ostao bez plasmana Kaže 'Razočaran sam, ali ovo je apsolutno moja greška. Podcijenio sam vrata, olako sam ušao u njih. Ovo nema nikakve veze s mojom ozljedom, to je moja greška.
***************
Gotovo u većini slučajeva ljudi napuštaju katoličku vjeru zbog nedostatka razumijevanja. Međutim, da katolici zaista vjeruju da su članovi jedne, istinite Crkve koju je utemeljio sam Krist (i koja je neophodna za njihovo spasenje), nitko je ne bi napustio.
Noćas oko ponoći u gradu pronađeno je tijelo zasad neidentificiranog
30 godišnjaka koji je preminuo od kombinacije alkohola i droge.
A što je uski put i što su uska vrata ?
Ako ljudi čine što govore tada grade na hridi. Ako čine što je Isus činio, to ostaje za vječnost. Ostalo će nestati u pijesku.
Prosuditi tko i na čemu gradi, vlasno je samo Bogu.
"Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?" To pitanje zaokuplja ljude svih vremena. Svatko si prije ili kasnije postavlja pitanje o vječnom spasenju ili o konačnoj Božjoj udaljenosti. No, Isusa ne zanimaju brojevi i količine. On nabraja uvjete pod kojima se ljudi mogu spasiti. "Trudite se..." – nije dovoljno samo po imenu (ili po krsnom listu) biti član te zajednice kršćana, Crkve; nikome od nas nebo neće pasti u krilo. Da bismo se spasili moramo krenuti na put. Tamo gdje su kršćani svjesni svoga poslanja, gdje stvarno krenu putem Kristovim, tamo se događa nešto što privlači i one izvana. Ustrajno i neumorivo treba ići dalje, svatko na svoj način, svatko sa svojim karakteristikama i darovima, brzo ili polako, veselo ili ponekad čak i pomalo nevoljko zbog muke i briga... kako je bez značenja, tako dugo dok se krećemo! Samo ravnodušnost, kukavičluk i rezignacija nemaju mjesta na tom putu. No unutarnji nemir i vanjske nevolje mogu nas potaknuti da ponovno živnemo. Ako ostanemo vjerni svome putu i odlučno njime idemo onda će nas drugi slijediti sami od sebe. Već se sada posvuda na zemlji skupljaju kršćani da bi zajedno slavili ono što će jednom poslati stvarnost i da bi stvorili planove za novi način zajedničkog života. Oni govore o svojim snovima i tako približavaju budućnost. Liturgija svake nedjelje završava poslanjem: poslani su na put, koji po ostvarenju pravednosti taj san o novom životu pretvara pomalo u stvarnost. Ukoliko neumorno idemo putem koji je prije nas išao Isus, približavamo se Božjoj slavi. Onda nas ne trebaju plašiti niti uska vrata koja moramo proći na pragu iz smrti u život. Sigurno, svatko će sam stati pred lice Božje, ali nigdje u Evanđelju ne stoji zapisano da netko ne pristaje kroz ta uska vrata. Ta su vrata otvorena za svakoga tko se usudi učiniti korak kroz njih. A tamo će ta svijetla vizijajedinstva, koje nam prikazuje prvo čitanje, postati konačnom stvarnošću.
Tko će se spasiti?
Koliko puta kršćani diskutiraju kako će se ući u kraljevstvo nebesko i hoće li to biti jeftin ulaz? Zar se ne bi vrata mogla malo povećati? Ili se, s druge strane slika, "uskih vrata" upotrebljava da se opravda nekakva tvrda linija?"Uska vrata" nam ništa ne govore koliko će ljudi proći kroz ta vrata. Pred očima su mi sada jedna bijedna vrata crkve Rođenja Kristova u Betlehemu. Negdašnji ogromni, veličanstveni portal je tokom vremena zazidavan, smanjivan da bi se moglo paziti na upadice i razbojnike. Na kraju je ostao jedan prolaz manji od čovječje visine. Ovaj ulaz u crkvu Kristova rođenja čovjek mora imati na pameti da bi mogao bolje tumačiti Isusov odgovor.
Kroz veličanstvene portale velikih katedrala prolaze rijeke ljudi. No, pred vratima crkve u Betlehemu prestaje svaka rijeka i mnoštvo ljudi i svatko ulazi pojedinačno. Isto tako će biti i na vratima raja. Svaki čovjek ulazi za sebe. Nema ono u masi, "u đuture", jer zadnji korak pred Bogom - svaki čovjek treba učiniti - odgovorno za sebe.
Koliko će se ljudi spasiti? Spasit će se svi koji će biti spremni učiniti ovaj posljednji korak. Bog ne zatvara vrata kad bude jedan određeni broj ispunjen. No, za to se moram pravovremeno pripremiti. Nema nikakve šanse da upadnem kao slijepi putnik, kao neki suputnik bez razmišljanja. Ali ako imam želju i volju odlučiti se za Krista, tada će me netko, sasvim osoban, očekivati iza tih vratiju. A onda će se isplatiti ova odluka.
Uska vrata su vrlo često nesimpatična. No, nigdje se ne govori da netko neće smjeti ući kroz ta uska vrata. Ona su za svakoga otvorena. Isus (kako ga Luka naziva Spasitelj) će onima koji su bojažljivi reći riječi utjehe ako mu se obrate. On ne zna ni za stranca, ni za tuđinca, svi će moći ući i oni sa sjevera i s juga, i s istoka i sa zapada, svi koji budu slijedili njegov poziv. Vrata stare betlehemske crkve imaju još jednu pouku i poruku za nas: ona su tako malena da se onaj tko želi ući mora duboko, duboko sagnuti.
 |
|
 |
|
 Ines Špoljarić r. 2013. sin Tomislava i Ljiljane iz Prilesa 10. |
 Franjo Ciler r.1971. iz Sesveta L. Vinogradska 34. |
 |
 |
|