21. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme:
Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike:
"Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija;
treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."
Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Mt 16,13-20
Tko sam ja…
Kada susretnemo neko dijete jedno od prvih pitanja koje mu upućujemo je: „Čiji si ti?“ Na temelju djetetova odgovora slažemo sliku o njemu: „Aha, ona/ona je iz dobre i pobožne obitelji“ ili: „Uh, ovaj/ova dolazi iz one problematične obitelji gdje se puno psuje i pije…“ Ponekad se dogodi da se djeca potpuno razlikuju od članova svoje obitelji (bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu), ali to nas onda uvijek iznenadi. Ta djeca, ali i svi mi koji smo već prošli fazu odrastanja, u jednom trenutku života postavljamo si pitanje: „Tko sam ja?" Ako spadamo u kategoriju onih sretnijih ljudi, pa smo okruženi obitelji i prijateljima, to ćemo pitanje proslijediti njima i očekivati od njih pomoć u pronalaženju odgovora. Ako se, pak, osjećamo kao „Pale sam na svijetu“, traženje odgovora postaje kompliciranije jer moramo upoznati sebe same, a to je uvijek, za nas ljude, težak i kompliciran posao.
Isus je tijekom godina, a osobito za vrijeme kušnje u pustinji (kada ga je Sotona zlostavljao, a još više kad su mu anđeli pristupili i služili mu (usp. Lk 4, 1-11)) spoznao i tko je i koja je njegova zadaća na ovome svijetu. Sada želi čuti kako ga doživljavaju oni koji su oko njega. S jedne strane, to je evaluacija samoga sebe, provjera: „Svjedočim li dovoljno dobro da u meni prepoznaju moga Oca?“ Evaluacija koju bismo svi trebali redovito raditi. Ako ne svaku večer, onda barem na nedjeljnoj svetoj misi prije nego kažemo: „Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo…“ S druge strane, Isus želi potaknuti učenike na razmišljanje. Prije svega o tome da ne vjeruju uvijek svemu što govore ljudi (oh, koliki od nas bi trebali o tome razmisliti???), a zatim i o razlogu zašto ga slijede! Da, Isus sebe često uspoređuje s dobrim pastirom (usp. Iv 10), ali ne želi da njegovi učenici budu poput ovaca. On želi da preispitujemo i sebe i Njega i svoju vjeru i sve ono s čime se u ovoj dolini suza susrećemo! Nema ništa gore od mlakog vjernika. Onog kojemu je svejedno. Onog koji sve što čini čini iz običaja: „kud svi tu i mali Mujo!“ Onoga koji kaže: „Da, ja vjerujem da Bog postoji, ali nemam potrebe moliti ili ići na misu!“ Takvi nisu Isusovi učenici! Isusovi učenici slušaju komentare drugih, ali ih uspoređuju s vlastitim iskustvima i doživljajima, Isusovi učenici su neprestani tražitelji, čak i onda kada krenu u potpuno krivom smjeru (samo nekoliko redaka dalje Isus će Petru reći: „Odlazi od mene, Sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ (Mt 16, 23), a upravo on će biti stijena na kojoj je sagrađena Crkva!)! Isus nas danas poziva da odgovorimo na pitanja poput: „Tko je Isus za mene? Koja je Njegova zadaća u mom životu? Koja je važnost i uloga moje vjere za moj, sadašnji i budući, život?“ Pronađimo danas tiho mjesto i razmislimo ćemo mu odgovoriti!
Bog je svoje djelo spasenja povjerio ljudima. Ta prividna ludost koja nas trajno sve više iznenađuje, zapravo je nešto uzvišeno i veliko te nadmašuje svaku našu ljudsku razboritost. Još više, Bog izabire najčešće slabe i nepostojane ljude i učvršćuje ih te tako gradi svoje velebno djelo ljubavi.
"Štogod ljudi činili ili govorili, on uvijek ostaje neprotumačiv i jedini … Ispred najmanjega raspela od drveta ponizit će se i ganuti najoholije srce, razmišljajući o njegovoj muci. On budi najplemenitije ideale i daje sigurnost vječnoga života. On dijeli neočekivane utjehe, on jedini ima sposobnost opraštanje u beskonačnost. Ma kako to u ovome času moglo izgledati čudno, da sam ja napisao ove riječi, htio bih poručiti svim nepoznatima koji su me slijedili do svetoga groba: 'Tražite ga i vi, pokušajte …, jer izvan njega nema ništa'"
Pierr Loti
"Ti si Mesija, Sin Boga živoga." "Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu." Obje ove rečenice nisu razmjena uljudnih gesta između Isusa i Petra, nego temeljni iskazi, koji sačinjavaju temelj vjere svakog čovjeka.
Isus se raspituje za mišljenje među svojim učenicima: što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji? Odgovori su različiti: za Ivana Krstitelja, za Iliju, za Jeremiju, za nekog od proroka. U svakom slučaju za jednog proroka iz prošlosti. Pomalo razočaravajuće, ti odgovori, i ipak odgovori naših suvremenika ne bi bili različitiji od njih, možda još i raznovrsniji. Vjera je doduše prisutna, ali je veoma sakrivena. – Poziv je čut, osjećan, ali u svijesti pojedinca još uvijek veoma neodređen: prva stepenica vjere.
Učenici naprotiv ("A vi") su već određeno vrijeme s Isusom. Njihovo iskustvo s Isusom je bitno osobnije, dublje, bogatije. Oni su razumijeli Isusovo učenje i o njegovoj osobi bi morali imati jasnoću, kako bi mu se mogli bezuvjetno prepustiti. To osjeća i Isus, to je i razlog njegovog pitanja: druga stepenica vjere.
Petar se konačno odlučuje na zadnji i odlučujući korak: usred tog vrtloga ljudskih mišljenja i pogleda dolazi do spoznaje, koja mora od temelja promijeniti ljudski život: jer njegova izreka više nije čisto ljudski pogled, već Božja objava i priznanje vjere ... treća stepenica vjere.
Što razlikuje Petra od drugih učenika? On nije ni junak ni nekakav čvrst karakter. On nije ništa doli čovjek koji priznaje, kojemu je Krist stao na put i koji prepoznaje Krista te je spreman, svoj život od njega ponovno dati preurediti i odrediti. – Na tom Petrovom priznanju je Isus sagradio svoju Crkvu. Petar je stijena, taj isti, koji Isusa bezuvjetno slijedi i istovremeno ga zatajuje. I ipak će mu kao Isusovu zamjeniku biti povjerena zadaća, sestre i braću, Božji narod, Tijelo Kristovo, podupirati i jačati u vjeri sve do dolaska Božjeg kraljevstva. I tako se Crkva do dana današnjeg sastoji od vjernika, koji stalno bivaju nabacivani između vjere i sumnje, izme u istine i zablude.
Upravo u naše vjere iskusujemo možda još jače suprotnost te Bogo-čovječje stvarnosti. Iskustvo skoro dvijetisućljetne povijesti Crkve pokazuje i slijedeće: ono, što je na Crkvi zaista apostolsko, to znači ono što počiva na temelju apostola, na njihovoj vjeri i njihovom učenju i tako u konačnici na Kristu, ima jako trajanje, sve do konačnog susreta s Kristom u njegovoj slavi.
Živi sadašnji trenutak
Savjetnici uzeše vreće novaca i pođoše na sve četiri strane svijeta. Nakon sedam godina vratiše se s četrdeset deva natovarenih raznovrsnim malim i velikim knjigama. Pred kraljem je stajalo brdo knjiga. Kad ih je ugledao, kralj povika: “Šezdeset i šest mi je godina, nemoguće je da ih sve pročitam. Načinite mi njihov sažetak!”
Pronađeni su najvještiji svjetski čitači, koji se dadoše na posao. Za sedam godina načinili su sažetak sveukupne svjetske mudrosti. Bijaše to tovar koji je nosilo sedam deva.
“Sedamdeset i tri su mi godine”, reče kralj. “Nemam vremena pročitati sve te knjige. Načinite još jedan sažetak.” Načiniše kako je kralj naredio. Za sedam godina napisan je tovar knjiga koji je pred kralja donijela jedna deva.
“Osamdeset mi je godina”, reče kralj. “Zdravlje mi je narušeno, oči umorne. Neću ih moći pročitati. Sažmite još jednom!”
Mudraci su radili dan i noć sljedećih sedam godina. Sažetak sažetaka bila je velika knjiga u kojoj je bila sva mudrost cijeloga svijeta.
Upravo toga časa dojuri sluga i reče mudracima: “Brzo donesite knjigu, kralj je na umoru!” Bilo mu je osamdeset i sedam godina.
Najmudriji među mudracima priđe kralju u smrtnoj agoniji. Kralj mu tiho šapne: “Sažmi sve u jednu rečenicu.”
“Živi sadašnji trenutak”, reče mudrac.
Većina nas neće primiti nagradu za životno djelo, neće postati milijunaš, neće pjevati na Euroviziji, neće biti izabrani za predsjednika, neće dobiti Nobelovu nagradu. No svi možemo uživati u malim životnim stvarima. Uživati se može u poljupcu, prijateljskom stisku ruke, šetnji po mjesečini. Čovjeka može obradovati slobodno mjesto na parkiralištu, pucketanje suharaka u kaminu, divan sunčev zalaz. Uživaj u malim lijepim stvarima. Život ih nudi svima u izobilju.
Bruno Ferrero
Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja
O mučeništvu ili glavosjeku, kako su kasnije nazvali smrt Ivana Krstitelja, govori i židovski povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, te spominje da je ubijen u tvrđavi Makerontu, s istočne strane Mrtvoga mora. Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom, što odgovara i evanđeoskom opisu.. Herod Antipa ga je zatvorio u tamnicu i dao mu odrubiti glavu, jer mu je Ivan prigovorio zbog preljuba i nemoralnog načina života. Proučavajmo život Ivana Krstitelja i pokušajmo prihvatiti njegov trajni poziv na OBRAĆENJE. Mnogi naši župljani slave i imendane. Pa Ivane Krstitelju, čuvaj ih!
 |
4. rujna je tradicionalni susret ministranata i vjeroučenika. Javite se da znamo organizirati prijevoz na vrijeme! |
 |
 Simon Gložinić sin Nenada i Bojane iz Karlovca Lud. Srednja 25 |
 |
 |
|