21. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je
može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga
mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega
kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi
ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama
koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je
onaj koji će ga izdati. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k
meni ako mu nije dano od Oca."Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."
Ivan 6,60-69
Isus traži od svojih učenika da izaberu: ili On ili otići od njega! Oni znaju: Isus ih nikada neće prevariti. Ostaju uz Isusa. Nemaju se kamo vratiti. Svu su nadu položili u Isusa, odrekli su se dotadašnjeg načina života, sve su ostavili i pošli za njim. Isus je za apostole zaista Svetac Božji. Petar u ime svih drugih kaže Isusu, da nemaju kome (drugome) otići. Samo si Ti Taj, Jedan i Jedini i s Tobom ostajemo i u Tebi! Samo dalje za Isusom! Treba biti i naš odabir!
NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT
-TVRDA JE TO BESJEDA
Nevjerojatno do koje mjere može čovjek Bogu protusloviti! Nepojmljivo je koliko čovjek može ustrajavati u samouništenju, koliko može raditi sam protiv sebe. Izgleda upravo začuđujuće koliko čovjek može skrivati glavu u pijesak, koliko je kadar „od istine uho odvraćati, a bajkama se priklanjati“ Što se to zbiva s čovjekom? Evo primjera iz evanđelja.
Bio je to epilog, za mnoge Isusove učenike kraj jedne iluzije. Prisjetimo se: Isus je silnim i do tada neviđenim znakovima pokazao da od Boga dolazi, da je Božji Sin. Govorio na takav način da su ljudi hrlili za njim, da nikoga nije ostavljao ravnodušnim, tako da su čak rekli: „Nikada nitko nije ovako govorio“ Čudo umnažanja kruha i ribica bilo je stvarno veličanstveno: silno mnoštvo, „oko pet tisuća muškaraca“, ne računajući žene i djecu, bili su tome svjedoci. I onda je sav taj narod, ali i njegovi učenici, očekivao daljnje velike znakove koji su očigledno išli u jednom posve određenom smjeru: uspostavi Božjeg kraljevstva na zemlji, tj. jake židovsku državu u političkom smislu. I onda je za njih došlo razočaranje: Isus uporno govori o Božjem kraljevstvu koje je u nama i govori o Kruhu koji ostaje za život vječni. Onda su mnogi njegovi učenici, ne bez gorčine, rekli: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ Htjeli su reći kako su u biti utaman potrošili vrijeme provedeno s Isusom. Isus ostaje pri svome nauku. Kad su to čuli, mnogi su njegovi učenici otišli su a da se nisu osvrnuli. Zvuči tragično, baš kao u Judinu slučaju: „Juda uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.“
Dragi prijatelji, ja ne bih toliko dramatizirao. Više puta i mi smo rekli: „Tvrda je to besjeda!“ Svatko se od nas u životu znao pobuniti zbog neke muke i nevolje. I ja i ti velimo koji puta: „Tko to može razumjeti?“ Teško mi je i mučno uvijek prihvatiti ono što Bog preda me stavlja. Služiti Bogu nije kao jesti puding od čokolade! Za Isusove učenike nije bilo tragično i porazno to što su rekli: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ Tragično je što su razočarano otišli. Čovjek je toliko puta pitalac pred Bogom. To su bili manje više svi proroci. Jeremija: veli: „Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom“. Ilija je posve slomljen dok govori: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih. Konačno, i Isus je zavapio: „Eli, Eli, lema sabahtani? No, svi su oni ustrajali na svome putu. Njihova tjeskobna pitanja su samo znak njihove velike ljubavi prema Bogu, kad su unatoč nejasnoća ipak htjeli vršiti Božju volju. To je poruka za nas. Prepuni smo protivrječnosti, nedosljednosti, slabosti. Toliko puta ne razumijemo ni sebe ni svoje mjesto u Crkvi i u društvu, toliko puta smo zdvojni, toliko puta bismo se i s Bogom prepirali. I sve je to normalno. Samo jedno si ne smijemo dopustiti. Da odemo. Unatoč svega, mi ostajemo. Prostodušno, iskreno, zajedno s Petrom govorimo: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.“ Sretnoga li Petra: Duh mu je uvijek u pravom trenutku nadahnuo pravu riječ. Ali ne samo za njega. Za nas je ta riječ. Nje se držimo.
I mi se moramo suočiti s tim oporim Isusovim riječima i zapitati se: Za koga i za što se odlučujemo? Možemo birati između dviju mogućnosti: između Boga i njegove istine i ljudi i njihove istine. Svakako, lakše se odlučiti za ljudsku istinu. Lakše nam je dostupna i razumljivija. Božja istina je beskompromisna i zahtjevna. To da li ona vrijedi ili ne, ne ovisi o tome da li je ljudi prihvaćaju ili odbijaju. Zbog toga je se mnogi ljudi boje. I jer ne razumiju Boga u njegovom djelovanju, radije se okreću od njega. Ali Bog im zbog toga ne uskraćuje svoju naklonost. Njegova je želja da se ljudi za njega uvijek odlučuju u slobodi. Onaj tko ima odlučnosti učiniti prvi korak kako bi prihvatio ispruženu ruku Božju, primijetit će da su svi daljnji koraci lakši. Jer Riječ Božja želi ljudima više života, a time i više istinske slobode.
Sloboda koju nam Bog daje odražava se u Isusovom pitanju: "A vi, želite li i vi otići?" I nas Gospodin stalno pita želimo li ostati ili otići. Ako nas Duh Božji oživljava i tako usmjerava da Gospodina slijedimo u slobodi, onda povezanost s njime postaje istinska, duboka i plodna. No to ne znači da se samo jedamput opredjeljujemo za Boga i da je to opredjeljenje neopozivo. Tu odluku moramo donositi svaki dan iznova da nam ona bude pomoć u našoj svakodnevici. Primijetit ćemo da životni put kojim je Isus prošao nije uvijek lak i da će nam se ponekad činiti da će nas potpuno satrti. Jer odluka za Boga znači zapravo dosljednost u spremnosti ići do kraja kao što je to Isus učinio. Ali ako se zaputimo tim putem, na kraju i nas čeka uskrsnuće. A Bog nas na tom putu neće ostaviti same s našim poteškoćama. Svakodnevno nam se u Kruhu života nudi kao okrijepa. On ide s nama uvijek kad sumnjamo u ispravnost svoje vjere i trpimo zbog nesuglasja između onoga što vjerom ispovijedamo i onoga što u stvarnosti živimo. Naša je zadaća da se potrudimo za vjeru i ispravni put. A život koji ćemo pritom iskusiti jest Božji dar
 |
|
 |
 Korina Slatki r.2015. kćerka Darka i Andreje iz Sv. Đurđa I. Gundulića 1. |
 Đuro Šmic, r.1953. iz Struge 73. Pokopan je uz veliko mnoštvo na groblju u Strugi. Hvala mu na svemu, što je dobra učinio ljudima, mnogim udrugama i našoj župnoj zajednici. Mir mu vječni. |
 Ozivaju se Jurica Valjak sin Darka i Ljiljane, iz Sesveta L. Ludbreška 4. i Valentina Štabi kćerka Slavka i Ružice iz Sesveta L. Vinogradska 51. Vjenčanje je 12.9.2015. u Sv. Đurđu. Za ženidbenu zapreku javite župnom uredu. |
|