22. nedjelja kroz godinu
Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."
Mt 16,21-27
Križ i samoodricanje - izvor života (Mt 16,21-27)
Temeljni znak raspoznavanja kršćanske vjere je križ. Znak križa je za prirodni razum povod za negodovanje, osobito ako je na križu prikazano mrtvo izranjeno tijelo. Možda je i to jedan od razloga da mnogi naši suvremenici traže da se križ, raspelo ukloni iz službenih javnih prostorija, primjerice iz škola. Djecu obuzima strah kod pogleda na raspelo.
Grci su u križu gledali ludost, a Židovi sablazan. Za filozofski razum Grka jednostavno je neshvatljivo, da ne reknemo apsurdno, da netko povezuje svoje uzvišenje s mukom. A Isus je to učinio. Židovi pak, u očekivanju svog nacionalnog Mesije, u smrti na križu ne mogu vidjeti ništa drugo doli ono što je osuda na smrt na križu značila po rimskom pravu: sramotu, apsolutno poniženje. Svaka pomisao da se tako nešto može dogoditi Mesiji, Sinu čovječjem, za Židove je strašna sablazan. Isus je na nekoliko sati doživljavao ono najstrašnije što čovjek može doživjeti: napuštenost od Boga i ljudi u času umiranja. Sjetimo se samo tko je taj raspeti i prezreni Isus. To je onaj Učitelj koji je još prije kratkog vremena ozdravljivao bolesne, koji je tješio žalosne, koji je praštao grijehe, koji je govorio o tako divnim stvarima kao nitko prije njega. To je onaj Isus kojega su ljudi htjeli učiniti kraljem jer im je dao kruha. Sve to je Isus za bezbroj nevinih, poštenih, istinoljubivih i pravednih ljudi kroz svu povijest sve do naših dana. To je najdublji razlog da u našim kućama visi raspelo; da na grobovima naših pokojnih postavljamo križ. Postavljamo raspelo, križ, ponajprije kao sjećanje na Isusovu muku, a onda i kao sjećanje na patnje bezbrojnih ljudi na putu njihovog života. Tako gledajući, križ je nešto strašnoga. No, to je samo jedna strana istine o Isusovom križu. Bog nam otkriva pravu istinu o smrti Isusovoj na križu. Da nema Evanđelja, tu sramotnu smrt Isusa iz Nazareta ne bismo više niti spominjali. No, mi smo vjernici. Za nas je sjećanje na muku i smrt Isusovu izvor radosne nade i života. Za nas je Isusovo poniženje istovremeno njegovo uzdignuće, njegovo uzvišenje u slavu Božju. Za nas je križ Kristov početak uskrsnuća. Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera, poručuje nam sv. Pavao! Isusova poruka u današnjem Evanđelju upućena je nama:“Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi“.<
 |
 |
|
 |
|
 Ozivaju se Danijel Lončar r.1988. iz Koprivnice i Natalija Kristanović r.1983. iz Hrženice Varaždinska 26. Svadba je 8.10. U Sv Đurđu a za ženidbenu zapreku javite župnom uredu. |
 |
|