22. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme:
Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem,
da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca,
da bude ubijen i treći dan da uskrsne.Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."
Mt 16,21-27
Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
Danas nas Evanđelje jasno stavlja pred svijet. Radikalno je u svojem određenju, ne dopušta prosječnost : «Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.» (Mt 16,24). U mnogim prigodama, pred trpljenjem kroz koje sami prolazimo ili su nam drugi prouzročili čujemo: «Moramo podnositi križ koji nam Bog šalje... Bog to tako hoće...», i sakupljamo žrtve poput naljepnica kupona koje lijepimo na kartončić koje ćemo pokazati na nebeskoj audijenciji onog dana kada dođe naš red da položimo račun.
Trpljenje samo po sebi nema vrijednost. Krist nije bio stoik: bio je žedan, gladan, umoran, nije volio biti napušten, dopuštao je da mu se pomogne... gdje god je mogao ublažio je bol tjelesnu i duševnu. O čemu je dakle riječ?
Prije no što uzmemo svoj „križ“, prvo moramo slijediti Krista. Ne trpimo i potom slijedimo Krista... Krista se slijedi iz Ljubavi i upravo ondje se razumije trpljenje, osobno odricanje: « Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.» (Mt 16,25). To su ljubav i milosrđe koji vode k trpljenju. Svaka istinska ljubav u sebi nosi svojevrsno trpljenje, no svako trpljenje ne rađa ljubav. Bog nije trpljenje; Bog je Ljubav i jedino iz te perspektive bol poprima smisao, umor i križevi našeg postojanja za primjerom čovjeka koji nam Gospodin otkriva u Kristu. Sveti Augustin je kazao:“ U onome što ljubimo ili ne trpimo ili je pak samo trpljenje ljubljeno.“
U našem daljnjem životu, ne tražimo u Bogu uzrok naših boli i trpljenja: „ Zašto mi Bog šalje ovo?“ nego pokušajmo pronaći „ božansku korist“ iz toga: « Kako ovo mogu pretvoriti u čin vjere i ljubavi?»Upravo u ovakvom nastojanju nasljedujemo Krista i postajemo zaslužni milosrdnog pogleda Oca – istog pogleda kojim je gledao svog Sina na Križu.
Prečasni don Pedro IGLESIAS Martínez
Pobjednik ili gubitnik
Živimo u svijetu pobjednika i gubitnika. Nema trećega. Od prvoga dana u školi djeca se susreću s time. Ako se nekoga želi obezvrijediti, najgore je od svega reći da je on ‘luzer’. Bolje da ti kaže da si luđak, idiot. Samo nemoj reći ‘luzer’ (gubitnik).
Kviz znanja tko će pobijediti, natjecanje u kuhanju, natjecanje u plesu, Hrvatska traži zvijezdu, i sl. Više nema zabave radi zabave, plesa radi plesa, pjevanja radi pjevanja… Pobjeda je postala imperativ, a svi pred kamerama lažu kako je važno sudjelovati. Sindrom ‘pobijedi ili umri’ zahvatio je sve slojeve društva. Postali smo opsjednuti da budemo bolji od drugih, moćniji od drugih, bogatiji od drugih, ljepši od drugih… Važno je biti prvi. Nije važno po kojoj cijeni i na čiji račun. Svoja tijela, svoj um, svoje živce u ludom natjecanju dovodimo do krajnjih granica.
Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Isusov paradoks: izgubiti da zadobiješ. Toliko smo puta čuli ove Isusove riječi. I teško ih shvaćamo i prihvaćamo.
Reći nekome tko trpi zbog svoga neispunjenoga života: ‘Ne, ti si ipak na strani pobjednika!’ – zvuči kao lažna utjeha.
Možda imaju pravo oni koji tvrde da za ilustraciju ovih Isusovih riječi ne treba teoretiziranje, već pripovijedanje istinitih životnih priča ljudi koji su te riječi živjeli i po cijenu velike patnje i životne ugroze. Jedan od tih ljudi je i biskup Oscar Romero iz San Salvadora, poznat kao zaštitnik svih ugroženih i progonjenih pao je kao žrtva atentata dok je u Crkvi propovijedao.
Ostale su sačuvane riječi njegove propovijedi: "Nema smisla ljubiti sam sebe i čuvati se opasnosti života. Povijest ljude dovodi u te opasnosti i tko ih želi izbjeći, taj će izgubiti svoj života. Naprotiv, tko se iz ljubavi prema Kristu stavi u službu drugih, taj će živjeti kao pšenično zrno koje umire, ali sam prividno. Ako ne umre, ostane samo. Žetva pretpostavlja umiranje. Samo ono što nestaje, donosi plod".
U tome trenutku odjeknuli su pucnji i biskup je pao obliven krvlju. Izgubio je život da bi ga našao.
No to ne mora uvijek biti na život i smrt. Svaka spremno i s ljubavlju prihvaćena žrtva za druge jest polagano umiranje koje rađa mirom, radošću, a to znači pravim životom.
Razmotrimo još jednom ove Isusove riječi: Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.
Tko su u ovom svijetu istinski gubitnici a tko dobitnici? Što je pogled neba, a što je pogled zemlje? Što je razmišljanje zemaljskog čovjeka, a što razmišljanje duhovnog čovjeka? Vrijedi o tome razmisliti.
 |
4. rujna je tradicionalni susret ministranata i vjeroučenika. Javite se da znamo organizirati prijevoz na vrijeme! |
 |
 |
 |
 |
|