23. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.”
“Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.”
“Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”
Mt 18, 15-20
23. nedjelja kroz godinu A govori nam kako Isus poučava svoje učenike, a naravno poučava i nas danas, o bratsko-sestrinskim odnosima: u društvu, u Crkvi, u obitelji. Isus uspostavlja sasvim nove međuljudske odnose. Odnose koji nisu utemeljeni "ni na krvi, ni na volji tjelesnoj, ni na volji muževljevoj" (Iv 1,13), nego isključivo na LJUBAVI. Tema ovonedjelnih čitanja je: BRATSKA OPOMENA u ljubavi. Opomena za učinjeni grijeh, za učinjeno zlo. Isus zadaje svojima nimalo lak zadatak. Odvratiti 'brata' od grijeha da bi 'zadobili' brata u vjeri i u Crkvi, a po tome spasili život svoj za život vječni.
„Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo“ (Mt 18, 15)
Ljudski je pogriješiti. Još je ljudskije priznati krivnju i zamoliti sestru, brata da ti je oprosti. Vrlo zanimljivo! Sagriješiti, štoviše čak i sam zločin s predumišljajem je kao nešto po sebi razumljivo! Prođe bez stida. A priznati vlastitu krivnju i zamoliti oproštenje – kako li je to teško! Jer, gotovo nitko se „ne osjeća krivim!“ A koliko je ipak lijepo moliti za oproštenje i oprostiti, govori slijedeći primjer:
Bijahu dvojica braće. Njihov otac imaše veliku farmu. Kad je ostario, pozva svoja dva sina: Marka i Stipu: "Ja sam vam, djeco moja, ostario. Slab sam. Više ne mogu raditi" - reče. „Dodijelit ću vam svoju farmu, svakome po polovicu, sa željom da vam posjed bude zajednički.“
Ispočetka je sve štimalo. Međutim kasnije dolazi do nesporazuma. Uslijedila su nadmetanja, verbalni okršaji, sudske parnice da bi na kraju prestali razgovarati. Duže vrijeme dijelio ih je debeli zid šutnje.
Jednoga dana tesar Josip pokuca na Markova vrata: "Bez posla sam“ – reče. „Želio bih nešto raditi. Imate li štogod što bih mogao učiniti za vas?" Marko misli, misli i, udarivši se po čelu reče: „Napravite visoku ogradu uz potok koji dijeli moju i bratovu farmu. Ne želim ga više gledati. Uz adekvatnu nagradu pomolit ću se za vas dragom Bogu... A sad moram hitno u Osijek. Vraćam se večeras.“
Vrativši se kasno bio je šokiran spazivši kako tesar nije shvatio njegovu narudžbu. Umjesto visoke ograde uz potok, on je podigao široki most preko potoka. Marko priđe bliže da bi bolje vidio ovo čudo. Ujedno s druge strane upućuje se prema njemu i brat Stipo. Marko će mu: "Ja u tesara naručio izgradnju ograde uz potok, a ti ga uvjerio da me nije dobro razumio. Stid me bilo, dragi brate, pobijedio si me!“ I zagrliše se na pola mosta. Pođoše zajedno u kuću. Marko duboko dirnut gestom svoga brata, zamoli stolara da od sada bude član njegove kuće. Bit će podosta i drugih majstorskih zahvata – reče.
"Žao mi je, ne mogu ostati“ – odgovori stolar.
„Imam svoju obitelj u Nazaretu. Moram poći dalje mostove graditi. Laku noć!“
 |
 |
 |
 Franjo Šempet iz Hrženice, M. Krleže 41 Mara Dovečer iz Sesveta L. Ludbreška 3. Pokoj vječni daj im Gospodine |
 |
|