23. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre,
pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide
za mnom, ne može biti moj učenik.""Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' Ili – koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir."
"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."
Lk 14,25-33
Bajka pripovijeda o ptici, koja je ležala na leđima i uzdigla noge visoko prema nebu. Jedna druga ptica je upita: „Zašto ležiš tako komično na zemlji?" Strogog lica ova odgovori: „Svojim nogama nosim nebeski svod da se ne sruši." Jedva je izgovorila te riječi, padne jedan uveli list s obližnjeg stabla, preleti mimo ptičice, ova se preplaši i odleti, a nebo ostane na svom mjestu.
Teret života: ili ne shvaćaj sebe tako važnim
Ponekad nam se događa kao toj ptici. Bez nje nema ništa. A dovoljan je bio jedan otpali list da proleti mimo i da je izbaci iz kolotečine i gotovo. Takvih listova može biti u našem životu, trenuci koji drmaju temelje našeg života ili nam pokazuju da se svijet može okretati i bez nas. Takav list koji nam može okrenuti sudbinu života može imati više imena: nezaposlenost, bolest, nesreća, duhovna bolest ili nekakva patnja ili kriza u odnosu s partnerom. Ovdje primjećujemo kako malo stvari imamo u rukama. Ova bajka nas uči, kao i završetak današnjeg evanđelja, jednom stvarnom pogledu na život. On nas rasterećuje pogledom na našu stvarnu odgovornost i podsjeća me na izjavu pape Ivana XXIII. koji je rekao: „Ivane, ne smatraj sebe važnim!" Čovječe ne smatraj sebe tako važnim, nego važnim smatraj nekoga drugoga - toga Isusa koji poziva da ga nasljedujemo.
Ljubite svoje stare roditelje’
predivna molitva sv. Ivana Pavla II.
Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Drhtave ruke i sijede kose očeva i pognutih dobrih majki.
Bore na licima, vene na rukama, izblijedjele umorne oči.
Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Pomilujte sijede glave, poljubite ostarjele i izranjene ruke.
Zagrlite svoje stare roditelje. Mučili su se i oni s vama.
Od srca im ljubav pružite, a u starosti im oslonac budite.
Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Ne odvajajte ih u male sobice, niti ih šaljite u staračke domove.
Poslušajte im vapaje, olakšajte im živote.
Imajte za njih lijepe riječi i osmijeh na licima u susretu s njima.
Zato Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Radili su oni puno da vaš život bude bolji. Oni su vas s radošću prihvatili
kad vas je Bog njima poslao. Zato vas molim, poštujte svoje stare roditelje! Kad ih Bog jednom pozove na vječni počinak, ostat će iza njih prazno mjesto. A to prazno mjesto ti ćeš popuniti jer ćeš dotle i ti ostarjeti.
A sve što ste vi činili svojim roditeljima, to će vam vaša djeca uzvratiti.
 |
 |
 |
 Ivan Štabi r. 1923. iz Sesveta L. Pokoj mu vječni |
 |
|