24. nedjelja kroz godinu
Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' 34I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.
Mt 18,21-35
KOLIKO PUTA OPROSTITI?
MJERA PRAŠTANJA – PRAŠTANJE BEZ MJERE
Ako ti dakle Bog, gospodar svega stvorenoga, oprašta tako veliki dug, zašto ti ne opraštaš svome bližnjemu takav malecki dug? Tko zaboravlja milosrđe koje je sâm primio, više uopće nema milosrđa prema nikome drugom.
Evanđelje - Mt 18,21-35 donosi Isusov zahtjev za neprekidnim opraštanjem drugima. Zakoni opraštanja bližnjemu bili su među rabinima Isusova vremena brižno razrađivani. Najčešće se govorilo da vjernik može oprostiti bratu do tri ili četiri puta. Petar misli da je velikodušan ako to podvostruči. Isus kaže da to nije dosta. “Sedamdeset puta sedam” zapravo znači bezbroj puta. To je Isus najavio u Očenašu zazivom Bogu da oprašta nama kao što mi opraštamo dužnicima našim. U prispodobi koju iznosi Gospodar koji oprašta silan dug svomu sluzi je sam Bog. A čovjek, i to baš taj kojem je Bog sve oprostio, upropašćuje prijatelja koji ga moli malu odgodu sitnog duga. Ova prispodoba ne samo da do kraja rasvjetljuje Isusov odgovor Petru, nego je to produženo tumačenje završne molbe koju je Isus stavio u svoj Oče naš: »Otpusti nam dugove naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.«
Ako želimo imati Boga za Oca, trebamo biti samilosni kao i On i velikodušni u praštanju. Uz poziv na opraštanje zato što trebamo oproštenje od Boga, ova prispodoba govori da je Bog gospodar kojem podliježemo, zaboravljali mi to ili stalno imali na umu.
Opraštanjem se stvara zajednica ljubavi i radosti i mira.
Kruna opraštanja je pomirenje, ono čime se brat zadobiva
i što uspostavlja jedinstvo među Božjom djecom i što raduje
nebeskog Oca jer izgrađuje zajednicu Kristove Crkve.
Što Isus kani i na što smjera? Naučiti ljude ponašati se kao njegov Otac koji ne pravi nikakvih razlika između dobrih i zlih. Taj Otac je bezgranična ljubav, okrenutost prema svakom čovjeku, za njega je svako ljudsko biće njegovo dijete, sin i kći. Ma koliko puta i u kolikoj mjeri se to dijete ogriješilo o svog Oca, Otac mu prašta. Da bi to ponazočio u slici, navodi Isus nevjerojatnu prispodobu u kojoj gospodar oprašta sluzi dug od 10 tisuća talenata. Prema podacima cjelokupni godišnji prihod Herodove kuće iznosio je u to doba oko 900 talenata. Taj fiktivni, nezamislivo i nepredočivo veliki iznos duguje sluga svom gospodaru i ovaj mu ga oprašta. Ta prekomjernost u cijeloj prispodobi ima samo jedan jedini smisao, naime, slušatelj se mora prenijeti u odnos Boga prema čovjeku.
 |
Pozivam djevojčice i dječake, dosadašnje ministrante i ministrantice da mi se jave kako bi ih upisali u popis ministranata ove školske - vjeronaučne godine. Današnja milostinja bit će predana za potrebe dovršetka crkve Hrvatskih mučenika na udbini. Hvala ženama Velikog srca što su ispekle kolače i njima počastile hodočasnike iz župe Sračinec koji su bili na proslavi svete nedjelje 3.9. u Ludbregu a po povratku kući posjetili i našu župu. U subotu 3.9. slaveći 600 g. ludbreško čuda po povratku nas posjetiše romari iz župe Sveti Petar Čvrstec |
 |
|
 |
|
 |
 |
|