24. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: „Što govore ljudi, tko sam ja?“ Oni mu rekoše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.“ On njih upita: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar prihvati i reče: „Ti si Pomazanik – Krist!“ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Tada dozva narod i učenike pa im reče: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“
Mk 8, 27-35
„Što vi kažete tko sam ja?“ U tome pitanju stoji temelj učeničkog identiteta. Jesam li dosljedan svojim životnim obećanjima i započetim putovima? Kakav sam dakle? S čim ili s kim se poistovjetiti, biti isti. Kršćanin svoj identitet traži u Isusu, u svome shvaćanju Krista, u mjeri prihvaćanja Krista. Želimo li Kristov identitet, valja nam Krista prihvatiti, s njime trpjeti i umrijeti sebi samima. Uz Krista suputnika imamo i Krista supatnika.
NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT -Dati se poučiti!
Premda nam je Evanđelje o poznavanju Isusa Krista. Događaj nas iznenađuje nevjerojatnim obratom i teškim riječima koje je Isus izgovorio Petru. Probajmo izvući sadržajniju pouku nakon pozornog razmišljanja o svemu što se dogodilo. Petar je, kako vidimo, reagirao burno, iskreno i, bez daljnjega, dobronamjerno. Ali on je nadasve pokazao da je neupućen u otajstva Božjega života i njegove planove spasenja. I nakon što je ispovjedio da je Isus Pomazanik – Krist, Petar nije znao sve što je trebao znati o Isusu, a u prvi mah se nije dao poučiti. On je imao svoju ideju o tome što je trebao raditi i biti Božji Pomazanik, umjesto da čuje njega samoga što objavljuje o sebi i svome otajstvu. No Petar nije iznimka ni izoliran slučaj. Jer i danas ima članova Crkve koji burno reagiraju na neke sadržaje propovijedanog nauka pretpostavljajući svoje ljudske stavove znanju i istini koju je Crkva od Boga primila. Nije upitno da to mogu činiti u dobroj namjeri i vrlo iskreno i uvjerljivo, ali ne znači da su u pravu u tome što svojeglavo zastupaju. Jer ako su neupućeni u središnji sadržaj Božjeg nauka i djelovanja, te ne razmišljaju polazeći od spoznaje Božje, onda bi ipak trebali dopustiti da ih Isus pouči, pa ako treba i prekori, kao što je bio slučaj s Petrom. Mogu biti i teološki obrazovani, ali ako su bez izgrađene svijesti o muci i križu Isusovu, ne mogu ponuditi prave odgovore na pitanja i prava rješenja na probleme. Na žalost, ima onih koji i dođu do neke ispravne spoznaje o Bogu, kao što je i Petar došao do spoznaje da je Isus Mesija, ali to još ne znači da mogu Bogu držati lekcije o tome što mu je činiti i kakav treba biti. Ako su otkrili jedan djelić otajstva, to još ne znači da su do kraja poučeni ili pak, što je još bitnije, da su u vjeri prokušani. Pa i kad su u nekoj mjeri došli do ispravnih zaključaka o pojedinim dimenzijama Božjeg otajstva, to još ne znači da znaju ono najbitnije i što daje smisao pojedinoj spoznaji i što je uklapa kao okvir u smislenu cjelinu. Zato Isus i od nas, kao i od Petra i drugih apostola, očekuje da budemo poučljivi, to jest da ne prihvaćamo samo pojedine tvrdnje koje nam se sviđaju, nego da i dalje osluškujemo Božje pouke kako bismo ih na dosljedan način spoznali cjelinu Božjeg otajstva.
Jer ako nemamo cjelovit uvid u otajstvo Božje, u opasnosti smo da nas netko izigra, izmanipulira i odvrati od prave vjere. Ako nemamo cjelovit uvid i ne damo se poučiti u svu dubinu Božjega otajstva, onda smo odgovorni za svoje neznanje i za svoju ljudsku površnost. A onaj tko se ne daje poučavati svjestan da prima pouku Božju, prije ili poslije postaje nesiguran, napose u kriznim trenutcima, kako će se kasnije dogoditi i samom Petru. Zato samo onaj tko se daje poučiti, pronašao je ispravan stav i put, nakon čega će u poniznosti sigurno kročiti putem vjere i iza sebe ostaviti svjedočanstvo života Bogu ugodna. A glede pouke i poučljivosti, o Bogu nas je najbolje poučio sam Bog po svome Sinu i Duhu Svetomu. No ako nismo poučljivi vodstvu njegova svetoga Duha, nego naprasito mislimo da bolje znamo od njega, onda ćemo teško dopustiti Crkvi da nas poučava i uvodi u Božju istinu. Štoviše, tada ćemo preuzetno poput Petra htjeti Isusa poučiti o tome tko je i kakav bi trebao biti kao Mesija.
Uzvišenje Kristova križa
Ima u poviiesti čovječanstva godina koje se ne daju izbrisati iz pamćenja. Takva je bila godina 1945. Strašan Drugi svjetski rat približavao se kraju. I dan danas ne daju se izbrojiti ljudske žrtve i trpljenja tc svjetske kata¬strofe. Upravo te godine u londonskom su se metrou pojavili plakati neobični za to mjesto. Prikazivali su Kri¬sta na križu. Neobičan je bio i taj križ. Avangardni slikar Oskar Kokoška predstavio je Rastpetoga Krista na jedan nov način. Isusova desna ruka, oslobođena od grede križa, ispružena je prema hudima koji su podno križa. Oni gledaju prema gore i ljube Isusovu ispruženu ruku. Na gornjoj gredi je natpis: "Za uspomenu djeci Europe koja su ovoga Božića umrla od gladi i hladnoće." Isus s križa daje ljudima sebe za hranu. Ne mislimo tu na hranu u fizičkom smislu. Imamo na pameti onaj trenutak u kojemu Isus, prije svoje muke, uzima kruh u svoje ruke i govori: "Uzmite i jedite od njega svi, ovo je tijelo moje koje će se za vas predati." Nekoliko sati kasnije izdahnuo je na križu za spas svijeta. A svima nama uputio je pitanje: "Razumijete li što sam vam učinio?' Slikar Kokoška, svojom neobičnom slikom Raspetoga, želio nam je olakšati shvaćanje te Isusove geste i pomoći nam da odgovorimo na postavljeno pitanje. Zbog toga što je Isus, Božji Sin i naš Brat, iz ljubavi prema ljudima umro na križu, križ je postao temeljni znak kršćanstva. Crkva stoga svake godine na poseban način slavi blagdan uzvišenja sv. Križa, zahvaljujući tako Gospodinu na spasenju koje se križem ostvarilo.
 |
|
 |
 Ena Novačić, kćerka Marka i Ivane iz Sv. Đurđa, Cvjetna 51. Zara Grgek kćerka Ivice i Mirele iz Hrženice Varaždinska 54. Jan Valjak/ sin Jurice i Valentine iz Seveta, Ludbreška 4 |
 |
 Jurica Valjak r.1988. iz Sesveta i Valentina Štabi r.1988. iz Sesvetea L. Ludbreška 4. Marko Novačić r.1992. iz SV. Đurđa, Cvjetna 51 i Ivana Čorko r.1994. iz Sv. Đurđa, Cvjetna 51. |
|