25. nedjelja kroz godinu

Mt 20,1-16a
Jer moje misli nisu vaše misli i
puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin
Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.
Ove nedjelje govor je o vinogradu koji pripada jednome vlasniku. Može i o poduzeću). Taj rano ujutro zapošljava radnike s kojima dogovara fiksnu plaću od jednoga denara. To čini i o trećoj, šestoj, devetoj i jedanaestoj uri. Radnicima ne oglašava koliko će im dati, ali on će im dati što bude pravo.
Ova prispodoba potječe iz svijeta seoskoga rada u vremenu kad je živio na zemlji naš Gospodin Isus Krist. Ljudi su bili upućeni u situaciju. Gotovo sve u prispodobi odgovara stvarnome životu. Ipak ima jedan element koji kao da služi otuđenju i proizvodi prijelaz od slikovite na stvarnu razinu: kako može biti da onaj radnik koji je kao posljednji radio samo malo sati ili samo jedan sat, a primio je isto kao i onaj koji je cijeli dan radio? Taj osjećaj pravednosti opire se protiv takvog načina postupka. Vlasnik evanđelja odgovara jednome radniku prvoga sata koji njega za to kritizira: "Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjem dati kao i tebi. Slobodno činim sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?"
S ovim riječima i prije svega pripadajućim utvrđivanjem: "tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji", pokazuje Isus da se tu ne radi o zemaljskoj stvari, koju on ovdje želi predstaviti ili urediti, nego o tajni kraljevstva Božjega. Tamo uistinu vrijede druge mjere, koje nikako nisu nepravedne, ali našem svakidašnjem mišljenju nisu pristupačne.
Tako možemo kazati: svi smo mi jednaki u našem zemaljskom životu radnika na trgu, koji čekaju na nekoga da ih unajmi. Bog je nas već pozvao u svoju službu i kod toga moli: mi smo po milosti Božjoj oslovljeni, da djelujemo u vinogradu Gospodnjem kao da je dan, tj. tako dugo dok traje naš zemaljski život. Nitko ne zna koliko je on dug, i mnogi će biti pozvani u prvom satu, a drugi tek u posljednjem. Svatko je pozvan da dade najbolje i da bude vjeran. Tada će primiti dogovorenu "plaću", koja se sastoji u vječnome životu.
![]() |
Vjeronauk u našoj školiNaši prvašići zajedno s ostalima u osnovnoj školi započeli su novu školsku vjeronaučnu godinu. Zamolili smo na svetoj misi 11.rujna i dragog Boga da nam dade svoga Duha kako bi sve to mogli s najboljim uspjehom privesti kraju. Uz redovne programe koje svojim zalaganjem škole ispunjavaju, tu je i nešto izvanredno – izborno. To je vjeronauk. Uz učitelje i profesore u školi su i vjeroučitelji. Tako učenik postaje vjeroučenik i time započinje dugotrajni put njihovog odgoja i obrazovanja na kraju kojeg će se naći kao odrasle osobe spremne na preuzimanje uloga u društvu. Vjeroučiteljice Branka i Kristina i svi drugi učitelji i djelatnici škole, budite svjesni da vaš poziv ima važnu zadaću prenošenja kršćanske vjere. U toj plemenitoj zadaći neka vam na pomoći budu roditelji ove dječice i i ko bi još to mogao pomoći , pitam se? POSVETILO![]() Od tada pa do danas u toj crkvi svakodnevno, zajedno ili odvojeno, slavi se Bog. Riječ Božje i Tijelo Kristovo daje se narodu. Sakramentima se krijepe potrebni Božjeg milosrđa. U toj crkvi zazivamo ime Božje i častimo sveca Juraja. Posveta je obred kojim se posvećuje crkva – zgrada. Obredom se Bog očituje narodu. Obredom se izjavljuje da se tu može izvršiti štovanje Boga i izreći molitva. Tim činom naša crkva postaje središte gdje župljani štuju svoga Boga. U nju se hodočasti iz svih sela da bi se „gledalo Božje lice“ i tako Bog postaje dirljivi sadržaj kojega vjernik ljubi. Posjetitelj je biskup ili svećenik. Posvetom se crkva predaje na služenje božjem narodu. |
![]() |
|
![]() |
|
![]() |
![]() |
|