25. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:"Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
Mt 20,1-16a
Riječ župnika
Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega župnoga listića. U našim svakodnevnim razmišljanjima o potrebi promjena svijeta i cijeloga čovječanstva zasigurno se pitamo kako izgleda valjan čovjek, za kojim toliko uzdišu svi stanovnici ovoga svijeta. Za kojim uzdiše i Crkva i domovina? Tip valjana čovjeka nije ni farizej, ni carinik, nije ni mason, ni boljševik, nije ni kapitalist, ni proleter, nije ni "drug" ni "drugarica", ni demokrat! Nego je tip valjana čovjeka, kakva treba i očekuje kao ozebao sunce i Crkva i domovina, onaj, kojega nam predstavlja ne ljudska nego Božja mudrost riječima: "Boga se boj i zapovijedi njegove vrši; to je potpun čovjek".
Ako smo iskreni, moramo reći, da je staro poganstvo u poredbi s poganstvom našega doba još uvijek bilo bolje. Jer staro je priznavalo potrebu kakvih takvih bogova i oltara. Novo obožava samo sebe, sam smrad, u kojemu se valja. Staro je imalo bar neko poštivanje prema obitelji, novo pozna samo "uživanje"’. Staro je poznavalo kakvo takvo pravo, moderno pozna samo silu kao izvor svega prava. Jer smo tako duboko pali, zato treba i izvanrednih srdaca i duša, koje će pomoći spašavati čovjeka i civilizaciju. Ali mi, dakako, gradeći samo na onom temelju, kojega je Bog označio. Prave i čestite ljude stvara strah Božji. A takvih treba mnogo. Vrlo mnogo ih treba i domovina i Crkva. Preko njih će se onda blagoslov Svemogućega izlijevati posvuda. Da li se ti i ja možemo ubrojiti u te koji odgovoriše Božjem pozivu?
Vaš župnik
U vinogradu
Prispodobe koje slikama iz svagdašnjega života osvjetljuju neku zbilju vjere najljepši su Isusov doprinos svjetskoj literatu. Umio je pričati, kratko i sročeno, a pomalo zagonetno kako bi slušatelj razmišljao i tako pomalo ušao u trag pravoj Isusovoj misli. Svećenička se djelatnost rado naziva "rad u vinogradu Gospodnjem". No ova se Isusova priča može svestrano primijeniti na cjelokupan čovjekovu aktivnost, na sav radni elan čovječanstva. Gdje god tko živi, gdje god tko radi, gdje god tko trpi – radi u vinogradu Gospodnjem. Čovjek je pozvan da surađuje na Božjem djelu. Tu za sve ima posla. I još više, u svaki se čas može početi, nikada nije kasno. Svakoga čeka pravedna plaća. No – tu je žarišna točka ove Isusove prispodobe – Bog sam sebe nadvisuje, i to neočekivano, mimo svih ljudskih računa. On je velikodušan platac, prekomjeran Nagraditelj.
Bez računa
Vinogradar je ove Isusove priče, jasno se razabire između redaka, sam Bog. Radno vrijeme se mjeri po ondašnjem računanju: prvi sat dana bio je rano izjutra, oko šest sati; treći sat – naših devet sati; šesti sat – dvanaest sati, podne; deveti sat – tri popodne; jedanaesti – predvečer, oko 5 sati.
Prispodoba zasijeca u srce religioznosti, u srce Kristova vrednovanja što znači služiti Bogu. Farizeji su nastojali otkriti Božju računicu, htjeli su točno utvrditi što Bog od njih traži da ga "namire" i da budu onda "kvit". Htjeli su s Bogom imati "čiste račune", štoviše – da im Bog bude "dužan". To je religioznost "dam – daš", služim Bogu da mi Bog služi. Po Isusu, najbolja računica s Bogom – služiti mu bez računa, iz čiste ljubavi. NE BOJ SE, NEĆEŠ OSTATI PRIKRAĆEN.
Isusove prispodobe su kao šifrirana poruka. Ništa se ne može razumjeti ako se ne poznaje kod. Uvijek postoji točka odakle se otvara dublje značenje cijele prispodobe. Koja je to? Cijela prispodoba dobiva smisao samo pod jednim uvjetom: ako shvatimo da se rad događa u vinogradu, tj. da je riječ o služenju Gospodinu u njegovu vinogradu a ne o našim zaslugama. To znači da je sami rad u Božjem vinogradu dar, velika milost i nosi svoju plaću u sebi. Ako nešto činimo za Boga, tada temeljna motivacija ne bi trebala biti - primjerice, da zaradimo vječno blaženstvo - nego je dobro djelo samo po sebi nagrada, samo blaženstvo! Zar tolika muka i nemir u našemu životu ne dolazi upravo od toga da smo zaboravili tu veliku istinu i da smo premalo svjesni da smo Božji suradnici?!
Tko je svjestan da je Božji suradnik, drugačije se postavlja u životu. Takav čovjek vidi svoj svakidašnji život i dužnosti koje mora ispuniti, ljude koje susreće, unutar jednog promišljenog plana u kojemu ništa nije slučajno. Vjeruje da je postavljen od Boga na svoje mjesto, ondje gdje ga Vinogradar upravo treba. Možda sada bolje shvaćamo da oni koji se bune zbog neobičnog postupka vinogradara jesu zapravo početnici u vjeri i ne shvaćaju o čemu je zapravo riječ. Zar Bog nije upravo velik po tome što uvijek poziva i pruža nam priliku preusmjeriti život? Bog nas poziva da ne lutamo besposleni po trgu našega života, nego da se stavimo u njegovu službu i započnemo osobnu povijest s Njim.
Mi ne poznajemo jedni druge. Možda mislimo za nekoga da je napravio karijeru i zavidni smo mu jer je sigurno sada sretan. Bismo li se željeli s njim zamijeniti? Ali, baš u svemu?! Ne samo da preuzmemo njegova primanja, veliku kuću ili brzo auto, već i njegovu dosadu, životne strahove, prazninu? Možda neki bogati čovjek nosi duboku ranu u sebi? Možda tuđi brak nije tako sjajan kao što se nama čini u prvi mah?! Možda nekome zavidimo na veselom temperamentu a ne znamo za njegove probleme. Ne, mi vidimo samo fasade. Bog vidi noću. I samoću. On vidi tuđe nezadovoljno srce. Blažena sigurnost da je Bog zaista dobar, da je prema meni dobar. Jednom treba prestati s mučnim mislima je li Bog nekome dao više nego meni. Umjesto toga, u zahvalnosti moliti ga da bude blizu i drugima u onim skrivenim potrebama o kojima i ne slutimo.
"Kada ćemo biti sretni?"
Kada se uvjerimo da će život biti bolji kada se vjenčamo, dobijemo dijete, pa zatim i drugo. Onda smo frustrirani jer djeca nisu dovoljno stara i vjerujemo kako ćemo biti sretniji kada malo odrastu. Ali tada postanemo frustrirani jer se moramo baviti sa tinejđerima i njihovim problemima. Ma sigurno će biti bolje kada izađu iz te dobi. Kažemo si da će nam život biti bolji kada nam se dijete vjenča, kada nabavimo bolji auto, kada budemo mogli otići na odmor ili kada odemo u mirovinu. Istina je pak, da nema boljeg vremena od onoga upravo sada! Ako ne sada, onda KADA??? Život će ti uvijek biti pun izazova... Najbolje je da si to priznaš i svejedno odlučiš biti sretan. Sreća je pravi put. Zato cijeni svaki trenutak koji imaš, a još više cijeni trenutke koje provodiš s nekom posebnom osobom, dovoljno posebnom da provodiš vrijeme s njom. Zapamti, vrijeme nikoga ne čeka... Zato, prestani čekati... Dok ne otplatiš auto... kupiš novi auto ili kuću... - Dok ti djeca ne napuste kuću...ili završe škole... - Dok dobiješ 10 kg... - Dok se ne vjenčaš... - Dok ne dobiješ djecu... - Dok ne odeš u mirovinu... - Dok ne dođe proljeće, jesen...zima... - Dok ne padneš... pa umreš!!! Nema bolje vremena od "sada" da bi bio sretan. Sreća je put, a ne odredište. Zato radi kao da i ne trebaš novac, voli kao da nikad nisi bio povrijeđen i pleši kao da te nitko ne gleda... Ne zaboravi da ćeš biti sretan, i ako drugom uljepšaš dan.
 |
Zaklada "Prof. dr. Josip Sabol " raspisuje natječaj za dodjelu novčane pomoći i stipendija za školovanje djece i mladih te stipendiranje studenata čije su obitelji slabijeg imovinskog stanja u školskoj godini 2014./2015. Pravo sudjelovanja u natječaju imaju roditelji djece s područja Varaždinske biskupije, a slabijeg su imovinskog stanja, koja studiraju na studijima sveučilišta, veleučilišta i visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Javite se župniku |
 |
 Elizabet Glavina kćerka Mladena i Marine iz Struge 5. |
 |
 Kristijan Plohl iz Slokovca 55 i Melita Kraljić iz Hrženice Br. Radića 29. |
|