25. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.' I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto korâ pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.' I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Lk 16, 1-13
Bogu nitko nije nevažan. Svaki čovjek je željen i ljubljen, bez obzira kakav je njegov život…
Današnja Božja riječ vrlo je aktualna za ovo vrijeme, pogotovo ove recesijske krize, koja je zavladala cijelim svijetom, a kako govore, trajati će dugo. Tako dugo dok ne kažu oni moćni odozgor, sad je gotovo ili dosta toga. Riječ je o bogatstvu i novcu oko kojih se sve vrti. To je najveći svjetski idol koji ima hramove širom svijeta. Kad gledate snimke svjetskih banaka, podsjećaju me na Jeruzalemski hram (Bože, oprosti mi na usporedbi). Sam Isus to govori te opominje kako je za čovjeka velik novac opasnost. On ga naziva „mamona“ tj. đavao koji zavodi čovjeka. Bogatstvo postaje čovjekov Bog. Ako novac i bogaćenje postanu najvažniji čovjeku koji je do jučer držao do Boga, samo je pitanje vremena kad će mu čovjek biti podređen. Tada novac postaje stanovnik čovječjeg srca. Novac može biti dobar i koristan ako je u banci ili džepu, ali ako uđe u srce, kao da je đavao stanar.
Pratim u crnim kronikama da i danas ima kamatara, varalica, pljačkaša i lažnih trgovaca. To je ljudima u krvi, u genima. Kao i nekada, tako i danas, novcem izrabljuju ljude, pogotovo siromahe. Vidimo da ni današnje vrijeme nije pošteđeno od toga. Negdje sam pročitao da je kod jednog naroda kojem je novac sve, bila uzrečica leolam tikkadu, - vijek grabi. Upravo iz takovih grabljenja od sirotinje i naivaca, rođene su banke. Nema tu srca ni sućuti prema takvim ljudima koji su se zaletjeli i digli novce na svoju štetu, jer su doživjeli krah i pljenidbu svojih dobara.
Ljudi su danas jako naivni jer imaju veliko poštovanje i vjeru u banke, slušajući šuplje i prazne propagande, kao da su banke postale bogovi čovjekove sigurnosti i sreće u rješenju njihovih problema, ali i njihovog bogaćenja. Kako je žalosno slušati mnoge ljude koji su htjeli više i više, no recesija je pokazala svoje lice, a na licima mnogih naivnih pokazaše se depresija i šokovi, česta samoubojstva, jer upadoše u bezizlazne situacije.
Ne vjeruj bankama, poremetiti će ti Božje planove, mogu te spustiti u još veće siromaštvo i bijedu. Čuo sam ovih dana neke ljude koji jauču: -Je li mi ovo trebalo? Jesam bio budala. Kako sam se dao zavesti? Bolje da sam ostao skroman nego sada upropašten.
Tomo Cvetko r.1955 iz Struge 136. Mir mu vječni. |
|