26. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i
tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s
bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.""Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"
"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.'"
Lk 16,19-31
Ime Lazar u prijevodu znači Bog je pomogao
I doista lijepo zaokružena priča,
Bog jest pomogao, u konačnici.
Čovjek nije pomogao, A mogao je.
Onaj koga Bog poziva u službu (a to smo svi mi) mora biti čovjek koji zna slušati, koji zna slušati Boga: što posebno Bog želi od mene? Kako mogu konkretno ostvariti svoj odnos prema njemu? Prvo čitanje i Evanđelje današnje nedjelje jasno pokazuju da se u kršćanstvu radi o stvarnom životu, u ovom slučaju na primjeru solidarnosti sa siromašnima. Kad bi se naš vjernički život iscrpio u pobožnim mislima, izrekama i liturgijskim činima, ta vjera ne bi imala veliku vrijednost. U Isusovoj poruci ne radi se prvenstveno o političkom socijalnom redu nego o djelovanju iz vjere i prepoznavanju Boga u ljudima pokraj nas. Da bi to pojasnio, on se služi drastičnim primjerima kao ovim danas. Bogataš je čovjek koji živi samo za sebe, koji ne vidi što se događa oko njega. Njegov krivnja nije primarno u tome što je bogat. Njegova je krivnja što živi ne osvrćući se na svoga brata. U svakome od nas skriva se nešto od toga bogataša kad se ne damo uznemiriti i smetati sa strane ljudi s kojima živimo, kad smo prema njima ravnodušni. Lazar je siromašan, bespomoćan, onaj koji ovisi o našoj naklonosti, koje se nalazi u lošijoj situaciji nego ja. Kad smo osjetljivi i "bogoslušni", otkrit ćemo pred svojim vratima više ljudi nego što slutimo. Očajne, siromašne, prestrašene, mučene bolestima, slomljene brigama. Naša će se naklonost manje pokazivati na materijalnom području nego na duhovnom: u ljudskoj toplini, toleranciji, otvorenosti, vremenu... Bog nas susreće u različitim oblicima: ne smije ga se tražiti samo "u nebu". Moramo izoštriti oči i srce, inače ćemo se spotaknuti o njega bez da to primijetimo. Izgovor "to nisam znao" neće nas uvijek opravdati!
Očenaš siromašnih i pasa
Jutro je, kao svakog dana
djeca se svađaju sa psimaoko kanti za smeće
sve se pretražuje
"van" "unutra"
ostaci hrane iz otpada
i zapljesnjeli kruh iz otpada
dijele sa psima.
Pasji svijet
bez srca
to je oblik i način
na koji Bog prima
molitvu gladne i siromašne djece
"Kruh naš svagdašnji daj nam ga danas."
Od tog dana
kruh na našem stolu (govorim istinu, ne lažem)
više nije bio isti.
Hvala siromašnima
postao mi je gorči
pun ogorčenja siromašnih,
a koje su za Boga molitva.
I tek onda je bio sladak i dobar
kad ga se dijelilo
sa gladnima,
djecom i psima.
Leonardo Boff: na rubu neba; Pripovjesti o Bogu i svijetu.
Oholi narcis
U proljeće kad zemlja nabrekne životom, šumski se proplanak osuo raznolikim cvijećem.
Veseleći se životu, svaki je cvijet bio lijep na svoj način.
Njišući se na povjetarcu, cvjetovi su širili svoja njedra pčelama,
da zagnjure u njih svoje glavice, radovali se mekim slijetanjima leptira.
Samo se jedan, oholi narcis, umišljen u svoju ljepotu, držao po strani,
želeći osmisliti život po vlastitom nahođenju zanemarujući životni ritam prirode, kojem zajedništvo jamči sklad. Pred povjetarcem je zatvarao svoje latice,kostrušio se na leptire, a negostoljubivošću je odbijao i pčele. Opijen svojim mirisomplašio se da bi mu druženje s drugim bićima okrnjilo ljepotu kojom je plijenio pozornost. Htio je da mu se dive i žude za njim, ali da zadrži svoju superiornost ne darujući se nikome.
Prošlo je proljeće i ljeto. Pčele i leptiri, kukci i povjetarci povukoše se s livade. Cvjetovi su pogubili krhke latice, polazeći na počinak s velikom dozom pokoja noseći u srcu klicu života. Oholi narcis ostao je najduže u cvatu ponosan na svoj uspjeh. No, vremena su postajala sve grublja i oštrija, nesklona čak i njemu. Ostao je sam na vjetrometini života gubeći sve svoje atribute na koje je bio tako ponosan. Pokušao se oduprijeti, tražeći načina spasiti se i preživjeti. Molio je, vapio, zazivao. Gotovo optužujući pitao je Providnost zašto je zaboravljen. Od bujice svojih pitanja nije čuo Stvoriteljevu riječ koja mu je s ljubavlju pričala kako mu je slao život u zrncu peludi na nožicama leptira, na rilcu pčele ili pak nošeno povjetarcem. Ne bijaše to slučajnost nego Providnost koju je on uporno odbijao.
Žaleći se kako je neshvaćen nije uočio da je njegovo stanje posljedica konkretnih izbora, jer što tko sije to će i žeti. Tko sije raspadljivo, ne može žeti neraspadljivo. Kad je sljedećeg proljeća proplanak opet zabujao životom, po njemu se osulo raznoliko cvijeće, samo je na mjestu gdje je cvao narcis ostalo tužno, prazno mjesto.
 |
 |
|
 Sabina Turek r.2013. kćerka Dražena i Marije iz Sesvete L. M. Gupca 18. |
 Ivka Turek r.1955. iz Sesveta Br Radića 13. |
 Ozivaju se Marko Kovaček r.1987. iz Sesveta M. Gupca 6 i Suzana Bobetić r.1991. iz Kućana Ludbreš. Vjenčanje je 26.10.2013. u Sv. Đurđu. Za zapreku javite župnom uredu. |
 |
|