26. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim:"Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode.
Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode.
Koji od te dvojice izvrši volju očevu?"
Kažu: "Onaj prvi."
Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
Mt 21,28-32
I kršćani mogu zaći sa Isusovog puta ili mu potpuno okrenuti leđa. To pak, nisu neki drugi. I ja, često puta želim ono što sam od Krista naučio, a s druge strane privlače me putovi koji me odvode od njega. Krist se ne predaje, on nastoji zadržati čovjeka, sve dotle dok se čovjek sjeća Krista. Svakome daje šanse da se vrati sa stranputica. Želimo sada, iznova, za nas osigurati tu šansu ako zajednički priznamo da smo i mi lutali i da još sada lutamo.
I u današnjem evanđelju Isus kao da “navija” za grešnike: posve otvoreno i tvrdo govori (“pobožnim”) Židovima kako će ih carinici i bludnice preteći u kraljevstvo nebesko. Zar bi Bog zbilja bio takav da odobrava grijehe? Naravno da ne. Bogu je mio raskajani grešnik, onaj koji je željan obraćenja i novog života. Priznanje grijeha oslobađa tereta, traženje Božjeg milosrđa budi nadu, Božja milost i dobrota daje novi život.
Židovi su prigovarali Bogu da je previše popustljiv i milosrdan do te mjere da zakida “pravednike”. To je doista vrhunac čovjekove oholosti i ludosti. Boga optuživati da je nepravedan! Takvi ljudi pokazuju svoju nedostojnost na dvostruk način. Prvo, pokazuju da su činili “dobra” djela iz čiste računice, pa im je onda krivo što je netko “poprijeko” došao do tog istog milosrđa. Drugo, pokazujući zavist prema obraćenim i pomilovanim grešnicima, tek pokazuju koliko su nevrijedni Božjeg milosrđa. Jer, Bog i Božji svijet nikako ne mogu ići zajedno s jalom i zavišću.
Ne bismo li i mi malo mogli paziti što govorimo? Zar ćemo biti ljubomorni što je Bog milosrdan svakome koji mu zavapi? Zar da i mi Boga za nepravednost optužujemo? Zar ćemo doista poslati “financijsku policiju” Bogu s nalogom da nam položi račune od postanka svijeta pa do danas? Ili ćemo se radije Bogu diviti i zahvaljivati mu za toliku dobrotu koju iskazuje kao prvo meni grešniku, a onda i svakom slabom čovjeku. Jer, sigurno je, Bog se najviše raduje kad je čovjek čovjeku dobrostiv, kad se čovjek raduje uspjehu svoga bližnjega, kad čovjek čovjeka ljubi kao sebe samoga, jer tako čini i sam Bog.
Pogledajmo u ogledalo evanđelja na naš vlastiti život. Kojemu od ove dvojice sinova sličiš ti? Sličim ja? Onomu koji odmah kaže "Da, Gospodine?" A nakon toga ništa ne učini. Ili onomu koji otvoreno kaže: "Ja neću?" I tada mu je žao i ipak ide raditi u vinograd.
Komu sam sličniji? Meni Isus danas postavlja pitanje. On postavlja pitanje i političarima koji se natječu za vlast i koji su ljudi kao ti i ja i koji isto tako kao i svatko drugi stoje pred konačnim pitanjima savjesti, kada su u "tihoj sobici" sami pred Bogom.
Evanđelje nas uči da ispitamo našu vlastitu savjest.
Bludnice su slušale pokorničku propovijed Ivana Krstitelja. Dopustile su da ih ta propovijed dotakne, pokrene, obrati i promijeni njihov život. A što je s vama? Što je s tobom koji sa visoka gledaš na bludnice i čini ti se da si bolji? Ili si taj koji psuje i prezire političare, "carinike" naših dana. Jesi li spreman izmijeniti svoj život i ozbljnije prihvatiti zapovijedi Božje.
Isus je tada sa svojim odnosom mnoge sablaznio. Ni danas ne bi prošao bolje. On nas sve voli, ali neumoljivo potsjeća na to: Stvar je u djelovanju a ne u lijepim riječima!
Anđeo čuvar
Dva putujuća anđela zaustaviše se kod obitelji bogatog zemljoposjednika, kako bi tamo prenoćili. Obitelj bogataša ponijela se prilično bahato i bezobrazno, i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste smjestili su ih u malu, tamnu sobu u hladnom podrumu.
Kad su raspremali krevete, stariji anđeo je ugledao rupu u zidu i popravio je. Kada je to vidio, mladi anđeo ga je upitao zašto je popravio rupu u zidu. Stariji anđeo je odgovorio:
" Stvari nisu uvijek onakve kako na prvi pogled izgledaju."
Slijedeće noći su anđeli došli u vrlo siromašnu kuću. Tu su ih dočekali ljubazan domaćin i njegova žena, koji su s njima podijelili svoju večeru i nakon toga ih pozvali da prespavaju u njihovom krevetu i da se dobro naspavaju i odmore. Kada se sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, čije mlijeko je bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je na njivi mrtva. Mlađi anđeo je bio istinski bijesan i pitao starijeg, kako je mogao to dopustiti. "Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao i popravio rupu u njegovom zidu. Drugi domaćin ima vrlo malo, a ipak nas je ljubazno primio, nahranio i čak dopustio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dopustio da njegova jedina krava ugine."
Drugi anđeo je opet odgovorio:
" Stvari nisu uvijek takve, kako na prvi pogled izgledaju."
i doda: "Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato. Pošto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan podijeliti svoje bogatstvo, ja sam popravio rupu tako da nikad više ne pronađe to zlato. Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje".
"Stvari nisu takve, kakve na prvi pogled izgledaju."
Ponekad se dogodi upravo to; kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale. Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.
Vremenom ćeš saznati...
 |
 |
 |
 |
 |
|