27. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol!' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti'? Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!
Lk 17,5-10
Isus inzistira na vjeri kao
na pokretaču Mogućeg,
Kao kamenu koji valja brdo,
I kao vjeri koja izmješta nerazmjestivo.
Riječ župnika
Dragi čitatelji BOKČECA!
Hvala Bogu, pa još jedan broj našega BOKČECA je pred vama. Htio bi vam skrenuti pažnju na jedan sitni detalj, ali prilično važan. Ako pogledamo prve brojeve i godinu (2004) i početke našega listića, primijetiti ćete da je ovo 475 broj našega župnog glasnika. To je itekako zanimljiv detalj. Mnogi listovi izlaze jedno određeno vrijeme i nakon toga se ugase. Hvala Bogu, mi evo trajemo prilično dugo, već 475 nedjelju vjernici naše župe susreću se s riječju Božjom i u pisanom obliku. Naravno, koliko smo toga dara svjesni.
Naviještati riječ Božju je obveza svakoga čovjeka kršćanina, obaveza koju nam je u oporuci ostavio naš Spasitelj i Otkupitelj. Nažalost, toliko puta smo u situaciji da zbog nekoga svoga obzira nemamo snage drugima navijestiti Boga, koliko samo puta izbjegavamo biti Božji glasnici ljudima s kojima živimo. Možda smo u situaciji da sebe smatramo nedostojnima, da nismo sposobni Krista navijestiti svijetu u kojem živimo. Nismo li tu u opasnosti da se izvlačimo od svojih kršćanskih obaveza i tu obvezu prebacujemo na druge.
Naše društvo naspram čovjeka je definirano kao «nestalno ili promjenjivo društvo». To nas dovodi u sadašnjoj kulturi do jedne velike nesigurnosti, u kojemu se gotovo ništa ne može označiti trajnim ili čvrsto predvidivim. U «nestalnom i promjenjivom» društvu osoba živi bez korijena, u krhkosti, u neizvjesnosti i u privremenosti odnosa. Zato, kao posljedice rečenoga, danas prisustvujemo snažnoj krizi odnosa među osobama. Naše nestalno društvo predlaže stil života označen sa «sve i odmah».
b
Bog ima u nas bezgranično povjerenje, dao nam je mogućnost da razgovaramo s njim kao prijatelji, podržava nas u svim našim akcijama, uvijek je uz nas. Zašto to ne prihvatiti kao stvarnost. Toliki su nam svjedoci da se isplati surađivati s Bogom, da Bog svoje ne napušta niti ostavlja, premda na prvi pogled ne izgleda tako. Dakle, budite poput sjemenke, budite svjesni kršćanin koji želi Krista upoznati i drugima donijeti.
Vaš župnik!
SNAGA IZ VJERE
I danas postoje ljudi koji snagom vjere čine velika djela, koje bi se mogla smatrati nemogućima.
Vi mi ne vjerujete da takvih ljudi ima? Onda poslušajte ovo. Čuo sam o njemu prvi put osamdesetih godina, bio je čistač u jednoj istočnoeuropskoj zemlji. Bio je sumnjiv tadašnjem režimu, uvijek progonjen, zatvaran na višegodišnje kazne zatvora. Vlastito zvanje i zanimanje nije mogao vršiti. Tu i tamo, potajno je smio vršiti svoje dušobrižništvo.Nakon promjena, kad je već bio dugo u mirovini u građanskom zvanju, on je mogao ostvariti svoje životne snove. I što je činio? Na rubu metropole, na nekom zapuštenom industrijskom zemljištu, sagradio je dom za beskućnike.
Kada sam tu prvi put došao, usred te prilično deprimirajuće atmosfere, stajao je jedan stariji gospodin, ali pun nekog svjetla kojeg je izražavao. Očima punima energije, koje su se žarile kad je govorio o planovima za budućnost. Pričao je što misli još ostvariti, gdje i kako bi se još moglo i trebalo graditi, i što još nije učinjeno. Da, govorio je i o svojim uspjesima. Ali ono najuočljivije na njemu je bila odlučnost njegovog povjerenja u Boga.
Sve što je on sagradio, nije to on, to su napravili brojni pomoćnici, dragovoljci. On nije sakupljao novac, drugi su darovali,on nije sakupljao odjeću za beskućnike, drugi su mu donijeli. I tako dalje, drugi su sve učinili, a on je otišao skroz u pozadinu, a ipak sasvim sigurno, bez njega, toga ničega ne bi bilo.
I tu je još bila njegova pobožnost i pouzdanje u Boga. Njegovo geslo je bilo, treba se postaviti samo na jedan put, ozbiljno misliti, truditi se, a ostalo će Bog učiniti. I mislio da može zadržati ono što daruje.
Kod njega sam osjetio da je Evanđelje došlo jedan korak naprijed u život. Snaga vjere daje mu jakost da učini velike stvari, a on to promatra kao djelo Božje misleći da on uopće, kao mali sitni pomoćnik, ne treba dolaziti do izražaja. I siguran sam da takvih ljudi ima puno pa i oko nas. Treba ih samo potražiti, jer oni ne viču i ne galame za svoja djela.
Možda se ovi tihi glasovi ne čuju u stadu Božjem kao oni glasni. Ali ovi tihi su možda važniji i spasonosniji.
don Ivica
TERET ILI BRAT
U jednoj pripovijesti se govori da je neki misionar rekao djevojčici koja je nosila svoga brata: «Dijete, ti si tako mlada, a nosiš tako teški teret na svojim leđima!» Djevojčica je gledala začuđeno i reče: »Ne nosim nikakav teret, ja nosim brata!»
Ljudi koji su iz vjere ovdje za druge i za njih se zauzimaju, koji stavljaju na raspolaganje vrijeme i energiju to ne čine, jer očekuju plaću za to. Ne djeluju, jer «moraju», nego jer živa vjera želi biti djelatna ili brda i smokve presađuju. Tamo gdje vjera nije konzervirana u zakone knjige i dogme, nego gdje se uzdamo da je Bog onaj koji čini da vjera raste i jača, gdje ostaje prema putu, a ne oslanjamo se na naše sposobnosti, tu će vjera razviti klijajuću snagu jednog zrna gorušice. Takvo zrno može kamene zidove mržnje ili ne ljubavi srušiti, ono može asfaltnu pustinju samoće i straha razoriti i pružiti zaštitu i sigurnost. Molimo Boga za jednu takvu vjeru i postupajmo tako, jer postupamo iz ljubavi.
Spomendan BDM od Krunice
Ustanovljen na spomen pobjede kršćanskih branitelja kod Lepanta 7. listopada 1571., u zahvalu Majci Božjoj, Kraljici svete krunice. Već je mnogo ranije u različitim krajevima vjerni puk običavao moliti određen broj Zdravomarija tako da je iza svake desetice dodavao Očenaš. Malo pomalo s tom se molitvom povezivalo promatranje glavnih otajstava iz života Isusova.
 |
VjeronaukKRIZMANICI Utorak 15 sati. PRVOPRIČESNICI Utorak 16 h. DJEČJI ZBOR Subota u 17.00 h Kapeli u Hrženici – Sveti Florijan Na temelju zakona o naseljima i Pravilnika o načinu označavanja imena naselja i ulica, našoj kapeli je dodijeljen kućni br. 1. Zapamtimo to, bar susjedi. Župna crkva ima kb.br. 2. |
 |
|
 Barbara Bontek r.2004., kćerka Spomenka Bontek i Biserke Horvat iz Sv.Đurđa Br Radića 18. |
 |
 Čanaki Slobodan i Tanja Horvat . |
 |
|