27. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im
odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu:
'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."
"Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi
brzo i sjedni za stol!' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se
pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti'? Zar duguje
zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što
vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni
učiniti!'"
Lk 17,5-10
Prispodobom u današnjem Evanđelju o dudu koji se čupa i premješta se u more, Gospodin želi reći da je potrebno imati vjeru koja se održava i živi i onda kad je ljudski govoreći teško vjerovati. Vjera je stil života gdje se Isusove riječi jednostavno prihvaćaju kao vlastito mjerilo, kao odgovor na pitanja koja život postavlja. Drugim riječima, vjerovati znači: Priznati da Isus uvijek ima pravo, što god on činio, govorio, makar nam to izgleda tuđe, odbojno, nerazumljivo, mimo naših očekivanja. Pa i onda kad nas ponižava, opominje i kori. Isus stavlja našu vjeru na poledicu, pod veliki upitnik: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino..." Pa i sigurnost da imamo barem zrnce vjere Isus nam stavlja u sumnju. Čini se da slabo stojimo s vjerom jer nije veličine gorušice. Ako mi već nemamo vjere, a skupili smo se slušati evanđelje, kršteni smo, borimo se vjerski živjeti, pa tko onda vjeruje i kako uopće izgleda vjera? Valjda nećemo naći vjere kod onih koji je nemaju, koji ne mare za Krista i Crkvu! Čini se da nas Isus vodi u slijepu ulicu iz koje, očito, ne možemo sami izaći. Usporedba o sluzi naglašava: "Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti!" Radi se zapravo o robu, a ne o sluzi. Rob je potpuno podložan gospodaru koji je mogao s njim učiniti što je htio, pa i ubiti ga. Pa i kad bi završio neke poslove, nije mogao očekivati nagradu od gospodara: Dođi, sjedni za stol! Nastavio bi raditi ono što bi mu gospodar naredio. Krist upravo upotrebljava ovu usporedbu protiv farizeja koji su ponosni na veličinu svoje vjere, očekujući od Boga dužnu plaću.
Na ustrajnost u vjeri opominje i apostol Pavao Timoteja. Treba podignuti glavu, ne se stidjeti Gospodina. Čuvati poklad vjere, unatoč neprijateljskom svijetu. Makar vjera bila sablazan i ludost za one oko mene, makar čovjek bio u unakrsnoj paljbi u svijetu, makar se činilo da je kršćanstvo nemoćno i obilježeno promašajima – unatoč svega valja ostati u vjeri. Zašto? Jer upravo u nemoći očituje se Božja snaga, moć, milosrđe. Istine vjere nisu nikakva proizvoljnost s kojom se dade ovako ili onako kockati u svijetu. Ona iziskuje cjelovita čovjeka, čvrsta, postojana. Do kraja obraćena.
Priča o vjeri
Profesor: Ti si kršćanin, zar ne?
Student: Da, gospodine
Profesor: Znači, vjeruješ u Boga?
Student: Naravno.
Profesor: Je li Bog dobar?
Student: Da.
Profesor: Je li Bog moćan?
Student: Da.
Profesor: Moj brat je umro od raka iako se molio Bogu da ga izliječi. Većina nas pomogla bi onima koji su bolesni. No, Bog nije. Kako je onda dobar?
(Student nije ništa odgovorio.)
Profesor: Nemaš odgovor, zar ne? Počnimo onda iznova, mladiću. Je li Bog dobar?
Student: Da.
Profesor: Je li sotona dobar?
Student: Ne.
Profesor: Odakle dolazi sotona?
Student: Od... Boga...
Profesor: Tako je. Pa, reci mi postoji li zlo u svijetu?
Student: Da.
Profesor: Zlo je posvuda, zar ne? I Bog je sve stvorio. Točno?
Student: Da.
Profesor: Onda, tko je stvorio zlo?
(Student nije odgovorio.)
Profesor: Postoji li bolest? Nemoral? Mržnja? Ružnoća? Sve te užasne stvari postoje u svijetu, zar ne?
Student: Da.
Profesor: Pa, tko ih je stvorio?
(Student nije odgovorio.)
Profesor: Znanost kaže da imamo pet osjetila s kojima promatramo i doživljavamo svijet oko sebe. Reci mi, jesi li ikad vidio Boga?
Student: Nisam.
Profesor: Jesi li Ga ikad čuo?
Student: Nisam.
Profesor: Jesi li ikad dotaknuo Boga, okusio Ga, namirisao? Jesi li na ikoji način osjetio Boga?
Student: Ne, nisam.
Profesor: A ipak vjeruješ u Njega?
Student: Da.
Profesor: Pa, prema svim empirijskim i znanstvenim pokazateljima, Bog ne postoji. Što kažeš na to?
Student: Ništa. Samo vjerujem.
Profesor: Da, vjera. To je problem koji muči znanost.
Student: Profesore, postoji li toplina?
Profesor: Da.
Student: A postoji li hladnoća?
Profesor: Da.
Student: Ne, ne postoji.
(Svi u predavaonici su na ovo utihnuli.)
Student: Profesore, postoji puno oblika topline, vrućina, supervrućina, mega vrućina, bijela vrućina, mala vrućina ili ne vrućina. No, ne postoji hladnoća. Možemo izmjeriti do 458 stupnjeva ispod nule, no dalje od toga ne jer ne postoji hladnoća. Hladnoća je samo riječ kojom opisujemo nedostatak topline. Hladnoću ne možemo izmjeriti. Vrućina je energija. Hladnoća nije nešto suprotno od vrućine, već njezino odsustvo.
Student: A, što je s tamom? Postoji li tama?
Profesor: Da. Što bi bila noć bez tame?
Student: Ponovno ste u krivu. Tama je odsustvo nečega. Možete imati prigušeno svjetlo, normalno svjetlo, jako svjetlo, blještajuće svjetlo. Ali ako nemate svjetla, onda nemate ništa i to onda nazivamo tamom, zar ne? Zapravo, mraka nema. Kad bi postojao, mogli bi ga učiniti mračnijim, zar ne?
Profesor: Što hoćeš reći, mladiću?
Student: Vaša filozofska premisa je netočna.
Profesor: Kako? Možeš li objasniti?
Student: Pa, vi krećete s premisom dualnosti.Tvrdite da postoji život i da postoji smrt, da postoji dobar Bog i loš Bog. Mislite da je koncept Boga nešto konačno, nešto mjerljivo. Ali, znanost nikad ne može izmjeriti misao. Poznaje elektricitet i magnetizam, ali ih nikad nismo vidjeli, a još manje potpuno razumjeli. Promatrati smrt kao suprotnost životu, značilo bi zanemariti činjenicu da smrt ne može postojati sama za sebe. Smrt nije suprotna životu, već odsustvo života. Recite mi, profesore, učite li svoje studente da su ljudi nastali od majmuna?
Profesor: Ako misliš na teoriju evolucije, da.
Student: Jeste li ikad vidjeli evoluciju na vlastite oči?
(Profesor se nasmijao i odmahnuo glavom, shvaćajući na što student cilja.)
Student: Budući da nitko nije vidio sam proces evolucije na djelu, ne možemo zaključiti da onda i postoji. Znači li to da Vi podučavate o svojem mišljenju? Niste li onda propovjednik, a ne znanstvenik?
Student: Je li itko od vas u predavaonici vidio profesorov mozak?
(Svi su nasmijali.)
Student: Je li itko ovdje vidio profesorov mozak, dotaknuo ga, namirisao? Čuo? Nitko. Znači, po svim empirijskim i znanstvenim pokazateljima, Vi nemate mozak. Pa, kako ćemo onda vjerovati Vašim predavanjima?
(Prostorija je utihnula. Profesor je promtrao studenta.)
Profesor: Pa, čini se, mladiću, da ćeš mi morati vjerovati.
Student: Upravo tako! Veza između čovjeka i Boga je vjera. To je ono što pokreće sve stvari.
(Student je bio Einstein.)
 |
Marijina legija organizirala je 1.10. 2016. hodočašće (i legionari iz naše župe) u Udbinu - Crkvu hrvatskih mučenika (Gospićko- senjska biskupija). Misno slavlje predvodio je mons. Mile Bogović, biskup u miru. Marijina legija je udruga katolika koji su se uz odobrenje Crkve te pod moćnim vodstvom Marije Bezgrješne, Posrednice svih milosti okupili u Legiju. Svaki legionar radi na izgradnji svoje duhovnosti, a kroz apostolat pomaže starima, bolesnim, nemoćnim i zanemarenim osobama. Legija sa puno ljubavi svakom čovjeku koji želi donosi duhovnu pomoć i brine o svojim članovima. Legionari su u potpunosti odani svome opredjeljenju da Božju riječ predaju svakoj duši koja to želi. Laici su rod izabrani, sveto svećenstvo, pozvani također da budu sol zemlje i svjetlost svijeta. Njihov je osobit poziv i postanje da u svojemu životu očituju Evanđelje. Cilj Marijine legije je slaviti Boga svetošću njezinih članova, koja se razvija molitvom i djelatnom suradnjom, pod crkvenim vodstvom. |
 |
|
 Aleksandra Oršoš iz Sv. Đurđa, Cvjetna 1a |
 Marija Pandur r. 1934. iz Karlovca, Mirna 6. Mir Vječni! |
 Romina Hrastić i Matija Mustač Ozivaju se Sanja Veličan iz Ludbrega i Goran Gložinić iz Sesveta Vjenčanje je 15.10. u SĐ. Ženidbenu zapreku javite ž. uredu |
|