27. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.« Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Mt 21, 33-43
U nekom selu su imali priredbu. Između ostalog bila je na programu i bitka s Turcima. Nastupali su domaći, preobučeni u turske vojnike. Budući da je pobjeda naginjala na njihovu stranu, gledaoci su jurnuli na pozornicu da spriječe pobjedu, a s »Turcima« su se obračunali. Ovi su srećom pobjegli u zadnji čas.
I mi dolazimo u napast da osudimo Izraelce kada slušamo u Evanđelju, kako su proganjali i ubijali proroke i na kraju ubili samog Sina Božjega. A što ako nisu (barem za nas) i oni su sami glumci na povijesnoj pozornici, da bi nam probudili i ispitivali savjest?
Kad god smo prečuli Božju opomenu, da popravimo grešku, nadoknadimo štetu ili izravnamo presudu, tako smo ubili u sebi Božjeg poslanika. Koliko je prilika za dobra djela prošlo mimo nas, koliko smo vidjeli pobudnih primjera, kolike smo propovijedi slušali, koliko smo čitali vjerski tisak ili smo ga bar imali prilike čitati, uz njega se duhovno bogatiti i vjerski naobražavati ……..Bog je slao proroke – kako smo ih prihvatili, što smo učinili s njima? Broj mrtvih zacijelo nije malen.
Možemo se zamisliti i o prispodobi o odbačenom kamenu. Židovi su odbacili Isusa, kao što zidar odbacuje kamen, koji mu se čini neupotrebljiv ili mu čak stoji na putu. A upravo je taj odbačeni kamen postao ugaoni kamen ljudske povijesti. Ne samo da po njemu brojimo godine, nego se s Evanđeljem zaista na svijetu počelo događati nešto novo. Takvih odbačenih kamenova bilo je mnogo u povijesti čovječanstva i u našoj osobnoj povijesti. Evanđelje je opomena svima, koji se na silu žele riješiti nesimpatičnih ljudi, pa i onih koji guše u sebi glas savjesti. Upravo bi baš ti ljudi i ti glasovi savjesti bili mnogo puta Božji blagoslov, ako bismo ih poslušali.
Imaš dojam da se nekome ne sviđaš takav kakav si, to je u redu.
Nije tvoja krivnja što nisu u stanju vidjeti sve tvoje divne strane. Nemoj nikada misliti da se moraš promijeniti kako bi se uklopio u mase. Budi siguran da nikada nećeš biti sretan i zadovoljan ako se neprestano uspoređuješ sa drugima ili im pokušavaš udovoljiti. Zašto trošimo naše vrijeme i energiju pokušavajući biti netko tko nismo, samo kako bismo udovoljili ljudima? Budi ono što jesi jer te je tako posebnog Bog stvorio. Bog te ljubi, baš takvoga kakav si sada u ovom trenutku!
Zemlja je naš dom! Vjera uči da je zemlja Božje stvorenje, da je stvorena dobrom i da je povjerena nama ljudima na brigu. Možemo reći da smo mi ljudi gospodari zemlje, ili bolje, njezini upravitelji. To nam daje pravo da se zemljom koristimo, ali ne da je iskorištavamo. Treba je poštovati i čuvati, brinući za sve druge ljude koji na zemlji žive ili će u budućnosti živjeti.
Čuo sam neke da govore kako je za zemlji previše ljudi i da zemlja to ne može podnijeti: toliko smeća, zagađenja, toliko ljudi. Zemlja bi nas mogla podnijeti, kad bismo brinuli jedni za druge i za naš dom. Problem nije u broju ljudi već u načinu na koji ljudi žive i na koji uništavaju zemlju umjesto da je obrađuju i oplemenjuju. Prirodne katastrofe su nam alarm da se nešto zbiva i da trebamo biti pažljivi prema zemlji i solidarni prema svim njezinim stanovnicima. Zemlja je ujedno i tajna. Pod zemljom mnogo je skrivenih tajni i blaga i zapisa povijesti života. Iz zemlje nastaju živa bića i u zemlju se vraćaju. Inspirira me o tome razmišljati pa tako i bogatstvo i plodove zemlje i voda povezujem s tajnama i obiljem vjere koja čuva naš duhovni život, kao što zemlja čuva naše tijelo.
 |
Župni vjeronaukza prvu pričest - ponedjeljak ili srijeda u 15.30 h. za krizmu – srijeda 15.30 h. |
 |
|
 |
 Ivan Crkvenčić iz Komarnice 73. Mir vječni |
 |
|