28. nedjelja kroz godinu
Isus im ponovno prozbori u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
Mt 22,1-14
Kraljevstvo nebesko je kao gozba koju kralj priredi svome sinu
U toj Isusovoj prispodobi odmah nam je jasno o kome se radi. Kralj je Otac, sin je Isus. Međutim premda smo toliko puta čuli i vjerničko nam se uho naviklo na taj pojam Kraljevstvo nebesko dobro je zapitati se što se to pod tim izrazom podrazumijeva? Oni kojima je Isus govorio imali su svoju ustaljenu predodžbu o tome. To je mesijansko vrijeme koje će nastupiti kad Spasitelj ponovno dođe suditi žive i mrtve. Stanje u kojemu će biti spašeni, ono što su naši stari zvali Dika nebeska, ocrtava se gozbom. Slika preuzeta iz života kneževskih i kraljevskih dvorova. Neispunjeni san sirotinje od kad je svijeta i vijeka.
Svake nedjelje i blagdana sabiremo se oko uskrslog Krista na misu koja je kršćanska sveta gozba. Na njoj nas Bog hrani svojom riječju i svojim posvećenim kruhom da bismo živjeli u skladu s Božjim pozivom. Uzvanici iz današnje prispodobe nisu marili za kraljev poziv, "odoše jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom", jedan se ispričao da je tek oženjen pa ne može doći. Zemaljski poslovi odvratili su im pažnju od Božjeg poziva. Mi nastojimo tako obavljati svoje zemaljske obveze da ne zaboravimo svoj poziv na Božju gozbu u kraljevstvu nebeskom.
Prije nekoliko godina, u jednoj našoj župi umrla je jedna djevojčica u devetoj godini života. I vjeroučitelj da utješi roditelje, otišao je njihovoj kući dva dana poslije sprovoda i tom prigodom mu majka priča: "Kad je Anica - tako se zvala djevojčica - već bila sasvim blizu smrti, rekla je meni: 'Mama, pod mojim jastukom naći ćeš bilježnicu. Molim te, izvadi je kad ja umrem i stavi je meni u sanduk. Ja hoću da je pokažem Isusu kad dođem k njemu.' I kad je mala Anica umrla, ja sam - kaže - uzela bilježnicu i stavila je u sanduk, ali sam prije toga pogledala što sve unutra piše. Na prvoj stranici piše: 'Isuse, tebi živim, Isuse, tebi umirem, Isuse, tvoja sam živa i mrtva.' A onda dolazi jedna čitava stranica i onom djetinjom rukom je napisano: 'Moja prva sveta pričest', stavljen je datum. A onda je na drugim stranicama zapisana svaka pričest. I najzad, drhtavom, umirućom rukom na jednom listu na koncu bilo je napisano: 'Moja zadnja sveta pričest, popudbina za nebo.' I metnula je datum.
Mala Anica je znala što je najvažnije u životu, a mi katkada ne znamo!
Najvažnije je u životu: kako stojiš pred Bogom,
kako stojiš sa svetom misom i sa svetom pričešću! Amen.
 |
|
 Noa Orlović r.2011. sin Dejana i Ksenije iz Sv. Đurđa B. Radića Petar Kraljić r.1011. iz Hrženice Dravska Mia Bahat r.2011. kćerka Ivice i Tatjane iz Prilesa |
|
 Danijel Lončar i Natalija Kristanović |
 |
|